Draga kćeri, dok hodamo ulicom, sve češće otimaš svoju ruku iz moje. Želiš hodati svojim ritmom, brati cvijeće, popeti se na svaki stup. Moja ti ruka smeta da slobodno istražuješ. Ali onda se vratiš, potražiš moju ruku koja ti pruža sigurnost. A moje srce zatitra od sreće kad tvoja ručica ponovo dotakne moju. Tako mi neverbalno pokazuješ da me voliš.
Iako nemaš niti pet godina, shvaćam da će tvoja ruka s vremenom sve manje tražiti od mene da je vodi. Kao što ti više moja ruka ne treba da se podigneš ili da jedeš, tako će jednog dana tvoje ruke postati potpuno samostalne. I ja se moram pripremiti da te pustim od sebe. Dotad mi, kćerkice moja, ne zamjeri što koristim svaki trenutak da te dodirnem.
Od prvog dana moje su te ruke grlile, mazile, nosile i vodile. Bile su tu za tvoje hranjenje, za tvoje grčeve, za tvoje uspavljivanje. Te su te ruke učile hodanju, češljanju, crtanju... Baš kao što su mene učile majčine.
Neki dan sam opet došla u tvoju sobu nakon što si zaspala i dok sam te pokrivala, odjednom sam počela plakati od sreće. Držala sam dekicu u ruci i shvatila da imam sve što trebam u životu - nevjerojatnu bezuvjetnu ljubav koju mogu nekom dati. I da mi je ta ljubav uzvraćena.
Nevjerojatno sam sretna jer sam baš tvoja majka. Čudno je, ali ljudi kad su najsretniji plaču.
Jednog dana možda i ti budeš mama pa ti ove riječi neće biti ni potrebne da shvatiš mnoge stvari u vezi sa mnom. Jer kad postaneš mama, stvari se objasne same od sebe.
Ali ako i ne budeš majka, želim da znaš nekoliko stvari o meni. I da mi oprostiš na brojnim stvarima. Sigurno ću kao majka griješiti, no znaj ovo...
Tu sam za tebe uvijek. Bez uvjeta. Ma što se dogodilo.
Ne trebaš biti ni ovakva ni onakva da te volim.
Svijet je prepun majki punih očekivanja od svoje djece i prepun djece koja su nesretna jer misle da trebaju ispuniti ta očekivanja. Želim te osloboditi tog tereta. Nisam te na svijet donijela da ispuniš išta više od mog srca ljubavlju, a to si već učinila.
Želim da ispunjavaš svoje snove, a ne moje ili ičije druge. Ti imaš svoj put, svoje želje i moja je zadaća ne smetati ti na tvom putu. Znam da ću gledati za tobom kamo god krenula. Možda ću ti htjeti pomoći, pridržati te dok savladavaš neku prepreku. Molim te, ne zamjeri mi i nemoj misliti da to radim s nekim planom protiv tebe. Mame često ne znaju drukčije nego širiti ruke kad vide da djeca šire krila i padaju. To nam je instinkt. A vi baš možda želite probati poletjeti i sami se dočekati. I svinuti svoje gnijezdo.
Već znam da ćeš mi nedostajati, ali neću te zadržavati. Samo ću uvijek držati vrata otvorena. Želim biti osoba kojoj ćeš se vratiti, a ne majka od koje ćeš bježati. Čak i ako se jednog dana baš jako naljutiš na mene, zalupiš vrata i odeš, ja ću biti tu. Čekati s punim srcem iza tih vrata. Majke su takve, nisam ja ništa posebna.
Tko zna što nam život nosi, kćerkice moja draga. Tvoj tata i ja puni smo nada da ćeš živjeti prekrasan život, ali bolno svjesni da ti nećemo moći uvijek pomoći.
Život će te iznenaditi na stotinu načina. Sve iznenadi, ma koliko priprema imali. Svi se ozlijede, čak i oni kojima roditelji tapeciraju put odrastanja. Netko će te razočarati, nešto ti neće uspjeti, neki će ti snovi propasti. Plakat ćeš, jer svi nekad plaču. I ne treba bježati od toga. Ali znam, bit će ti teško i možda ćeš brojne "odrasle" suze pokušati skriti od nas. Zatvorit ćeš se u sobu i plakati uronjena u jastuk. A mi ćemo plakati s tobom, u sebi i s druge strane zida, čekajući pravi trenutak da ti ponudimo rame umjesto jastuka.
Znaj, bit će teško gledati tvoje uplakano lice i slušati tvoj plač. Uvijek je teško.
Malo je toga goreg od slušanja kako tvoje dijete plače. I sad si ponekad tužna zbog nekih stvari, i sad te ponekad prijateljice ili mi povrijedimo, pa u sekundi liješ krokodilske suze. A iako su sada tvoji problemi mali, tebi su najveći. Sad moj poljubac na ranu u sekundi zaliječi sve. Ali neće još dugo biti tako.
Kad ti prvi put netko slomi srce, moj ti poljubac neće zaliječiti srce. Peći će te prve suze za srce kao lava. Ali lava se ohladi i stvara plodna tla, naučit ćeš to kasnije. Malo ću ti moći pomoći.
Ali bit ću tu ako želiš plakati negdje bez objašnjenja i osude. Naučila sam da je ponekad potrebna samo tišina i zagrljaj. Kad najgore boli, tad najviše.
Ako ja nekad pogriješim i povrijedim te, molim te, kad zalupiš vrata, nemoj da to bude zauvijek. Pronađi mjesta u svom srcu da pokucaš ponovo. Ili da ih meni otvoriš kad čuješ moje kucanje.
Kćeri moja, znaj, mama će uvijek biti tu, i u dobru i u zlu. Ne trebamo potpisivati nikakav papir. U vezi s tobom znam: ma što se dogodilo, ja sam tu, punog srca.
Samo tvoja mama