Roditelji djece koja su izbriljiva kad je hrana u pitanju trebali bi pokušati ne vršiti preveliki pritisak - ni na njih ni na sebe.
Zaključak je to nedavno provedenog istraživanja koje je pokazalo da je izbirljivost stabilna osobina od djetetove četvrte do devete godine. Izvijestili su i kako se čini da su prehrambene navike povezane s ponašanjima kao što su restrikcije i zahtjevi, te s nižom emocionalnom regulacijom i brzim promjenama raspoloženja kod djece.
Istraživači su izvijestili i da izbirljivost u hrani može biti zaštitni faktor od povećanog indeksa tjelesne mase i pretilosti kod djece.
Također, nijedno dijete koje je sudjelovalo u istraživanju nije imalo prenisku tjelesnu težinu i nedostatak makronutrijenata.
Voditeljica studije dr. Meghan H.Pesch i sama je majka troje djece - 8-mjesečne bebe te djece u dobi od tri i pet godina.
I sama to živim. Kada sam pogledala podatke, stvarno sam se zainteresirala za izbirljivo jedenje zbog onoga što sam doživljavala kod kuće, rekla je.
Objasnila je i da su djeca u studiji spadala u jednom od tri kategorije po izbirljivosti - nisko, srednje i jako izbirljivu djecu.
Pesch je objasnila je je danas pritisak na roditelje velik, a vršenje pritiska na djecu ne povećava vjerojatnost da će jesti određenu hranu.
Dapače, istraživanje je pokazalo da u slučaju pritiska izbirljivost postaje još izraženija.
Roditelji možda mogu duboko udahnuti i biti manje pod pritiskom kada je u pitanju izbirljivost te znati da u svemu ima i nečeg dobrog i da su se sva djeca iz studije sjajno razvijala, čak i ona jako izbirljiva, rekla je Pesch.
RAZLIČITI CILJEVI ZA RAZLIČITE RODITELJE
Izbirljivost u prehrani može biti frustrirajuća za roditelje, a Peach poručuje da se željeni ciljevi postižu na individualnoj razini. To znači da neće svatko imati isti pristup ili tehniku, ali i da nikoga ne treba osuđivati zbog načina na koji će pokušati utjecati na dijete.
Ako vam je cilj natjerati dijete da pojede bilo kakve kalorije tako da možete prijeći na sljedeći obrok, neću vam reći da pokušate ipak ubaciti malo brokule u sve to. Kada su u pitanju oni koji će pokušati utjecati na nepce svog djeteta, vrijedi pokušavati, rekla je Pesch i još jednom naglasila da je u redu da roditelji smanje pritisak.
SAVJETI ZA RODITELJE
Izgradnja povjerenja u izboru hrane od vašeg djeteta i povećanje pozitivne izloženosti određenoj hrani dvije su intervencije koje polako mogu promijeniti odnos djeteta prema hrani koju su prethodno odbijali.
Možda ćete trebati malo popustiti. Nemojte ih tjerati i prisiljavati da uzmu barem griz jer ako se uznemire, a ta hrana nije njihov izbor, s njom će stvoriti negativnu povezanost, objasnila je Pesch.
Umjesto toga povećavajte pozitivnu izloženost tako što ćete ih voditi u trgovinu. Puštajte ih da sami sudjeluju u odabiru proizvoda i da vam pomažu u pripremi obroka.
U smanjenju negativnih reakcija može pomoći i hrana koja je dostupna samo na stolu, ali koja nije na njihovu tanjuru.
Njihov stav polako će se mijenjati. Promjene u izbirljivom jedenju događaju se polako i roditelji se znaju vrlo lako predati i postati frustrirani ako se stvari ne mijenjaju dovoljno brzo. Međutim, nemojte odustati. I dalje pronalazite načine kako djecu izlagati određenoj hrani koju odbijaju. Promjena će se s vremenom dogoditi.
Kako je već spomenuto, uključite djecu u planiranje obroka, kupovinu namirnica, pripremu hrane. Bit ćete zapanjeni njihovom spremnošću da isprobaju hranu u čiju su pripremu bili uključeni, poručuju stručnjaci.
Postoje dobri načini kako uključivati djecu iznad tri godine u ove procese. Evo primjera izlaganja djece jajima prema njihovoj dobi:
- djeca od tri do pet godina mogu izabrati jaja
- djeca od 6 i 7 godina mogu puknuti jaja
- djeca od 8 i 9 godina mogu izmutiti jaja
- desetogodišnjaci mogu pripremiti jaja.
Budite kreativni i zabavljajte se, ali ipak pokušajte izbjeći to da priprema baš svakog obroka izgleda ovako.
Morate znati da za svako dijete ista strategija neće biti najbolja. No svi roditelji pak mogu razmisliti o ponašanjima koja traže od svoje djece kada je u pitanju hrana i zapitati se modeliraju li oni ta ponašanja.
"Vlastiti primjer" dobra je metoda jer djeca uče gledajući i oponašajući svoje uzore, a hrana nije iznimka.
Na kraju, još ćemo jednom spomenuti činjenicu da su se djeca uključena u studiju razvijala normalnom brzinom unatoč izbirljivosti. Zato, iako su frustracije roditelja razumljive, kao roditelji ne trebate se osjećati kao da nešto odmah i sada morate popravljati.