"Mamaaaaa, doneseš mi ručnik?" viknula je malena K. prvi put otkako je došla u njezinu obitelj. Trebalo joj je svega nekoliko mjeseci da je počne zvati mamom…
Taj nam je trenutak naša sugovornica opisala kao jedan od najljepših, otkako je, prije dvije godine, posvojila osmogodišnju djevojčicu. Povodom Svjetskog dana posvojenja, koji svake godine obilježavamo 9. studenog, s nama je podijelila svoju emotivnu priču, uz naputak da ovog puta želi ostati anonimna, stoga ćemo je dalje u tekstu zvati I. M.
I. M. je nekoliko puta ostala trudna, ali niti jednu trudnoću nije iznijela do kraja. Govori nam kako je dugo bila solo, sve dok nije osjetila da godine prolaze, a ona još uvijek želi biti mama.
Kako izgleda proces posvojenja?
Tada se javila nadležnom centru za socijalnu skrb kako bi predala zahtjev za posvojenje. Objašnjava nam da je morala proći razne provjere i zadovoljiti određene uvjete kako bi uopće ušla u registar posvojitelja.
Važno je kolika ti je plaća, stambeno pitanje, hoće li dijete imati svoju sobu i slično. Važno im je i zdravstveno stanje, traže potvrdu o nekažnjavanju te opis obiteljske situacije. A nakon toga čekaš…
Sve je to trajalo oko dvije godine. Jednom ili dvaput su mi nudili dijete, ali tad me nisu uzeli. Treći put su me pozvali na razgovor. Nisam se ni snašla, a oni su ustali, pružili mi ruku i čestitali mi. Tada sam dobila svoju curicu, opisala nam je.
Djevojčica iz njezinih snova
Malena K. duša je od djeteta. Iako naša sugovornica nije znala kakvo će dijete dobiti, došla je djevojčica iz njezinih snova. Plavokosa, krupnih plavih očiju, zaigrana, malena bistrica. Njihov put prilagodbe nije bio lak, posebno jer je dijete sa sobom ponijelo određene traume.
U njezinoj se sredini znalo da nema mamu i tatu, pa uopće nije imala socijalni život. Djeca kao djeca – nisu je štedjela. Njezini biološki roditelji su je se odrekli, pa je posljednje tri godine provela u udomiteljskim obiteljima. Tata alkoholičar, mama psihički bolesna, brat u popravnom domu…
Bila sam tako uzbuđena oko vijesti da ću dobiti djevojčicu.
I. M govori kako malena ima još braće i sestara, ali su im, nekim čudom, oduzeli samo nju. Ona rijetko pita za svoju biološku obitelj. Na pitanje bi li joj dopustila da ih vidi, ako je korijeni povuku, naša sugovornica odgovara da zasigurno bi. O tome su njih dvije već razgovarale, a ona je malenu zamolila da joj takve stvari ne radi iza leđa, posebno u turbulentnim godinama puberteta koje su pred njima.
Ipak, objašnjava nam, zakon je podosta osjetljiv i nije preporučljivo održavati kontakt s problematičnom obitelji, posebno s nasilnim ocem. Na preporuku stručnjaka, malena danas ima drugo ime i drugi OIB, kako bi bila maksimalno zaštićena.
Malena K. prošla je sito i rešeto, a danas je sretno i zaigrano dijete koje već planira na fakultet i stalno smišlja simpatične provale. Njezina mama I. M. ponosno nam govori da se odlično snašla i brzo prilagodila na bolje, a prisjetila se i prvog trenutka kad su se njih dvije vidjele.
Mamaaa, volim te!
Bila sam tako uzbuđena zbog vijesti da ću dobiti djevojčicu. Suzdržavala sam suze jer nisam znala hoće li dijete shvatiti da su to radosnice. Ona je znala da ću doći i sredila se za mene. Nakovrčala je kosu i obukla je šljokičastu haljinu, bila je tako slatka, izgledala je kao malo lane.
Onda smo se šetale i družile, pitala me svašta – čime se bavim, je li moj posao težak. Pričala mi je o matematici. Rekla je da misli da nije glupa, samo da ne razumije matematiku, to mi je bilo tako slatko, opisala je njihov prvi susret i istaknula nam najljepši trenutak koji je doživjela u ove dvije godine.
Malena K. prošla je sito i rešeto, a danas je sretno i zaigrano dijete koje već planira na fakultet
Osim već spomenute situacije kad me je sasvim neočekivano nazvala mamom, najdirljivije mi je bilo kad mi je iznenada zazvonio mobitel. Rekla mi je: 'Mamaaaaa!', pitala sam je što se dogodilo, a ona je samo odgovorila: 'Volim te.' Danas to često radi, svaki put kad se nađe u nekom lijepom trenutku, kaže I. M.
Sasvim je nevjerojatno kako dijete koje nije odraslo u okruženju punom ljubavi može toliko ljubavi nositi u sebi.
I. M. ističe još jedan važan trenutak u njihovu odnosu – prvu svađu. Tada je, kaže, prvi put osjetila da se malena osjeća kao njezino dijete.
Ti nisi moja mama!
Kad smo se posvađale, shvatila sam da se osjeća sigurno sa mnom i da je, bez obzira na to što mi kaže, neću vratiti. Tada je shvatila da smo nas dvije tim, bez obzira na to idemo li si na živce ili smo si super, mi smo sada mama i kći, prisjetila se i otkrila nam da je svađa bila oko hlača koje nije htjela obući. Na kraju su hlače letjele po prostoriji, ali njih dvije puno su toga naučile.
Naravno, na njihovu je putu bilo i onih težih trenutaka. Na uzvike ti nisi moja mama I. M. se pripremila čim je odlučila posvojiti dijete. Najteže joj je bilo, govori nam, kad je shvatila da je malena bila u doista teško situaciji prije nego što je došla u Zagreb. Bila je tako osjetljiva i ranjiva…
Ona nikad nije bila u zoološkom vrtu, jela u restoranu brze hrane, vidjela hotel...
Ona nikad nije bila u nekom od popularnih lanaca brze hrane, nikad nije bila ni u zoološkom vrtu, nikad nije vidjela hotel. Njoj je to sve bilo novo i zanimljivo. Ipak, najteže mi je bilo kad sam joj kupila čizmice, a ona me pogledala i rekla: Ja nisam znala da su čizme zapravo tople, tad mi se srce stisnulo, govori nam i nastavlja prepričavati još jednu anegdotu iz njihova života.
Ali brzo se ona naviknula da lagodniji život. Bilo mi je tako smiješno kad smo jednom prilikom došle pred hotel, a ona je podignula glavu i pitala me: 'Samo tri zvjezdice?' Dat ću ja tebi tri zvjezdice, rekla sam joj tada pa smo se zajedno nasmijale do suza.
Zašto je sve više djece u domovima?
Statistika kaže da se od 2016. do 2022. broj djece u domovima popeo sa 690 na 806 pa smo upitali I. M. zašto je to tako.
Radi se o djeci kod koje se roditelji nisu odrekli roditeljske skrbi. U Hrvatskoj postoji taj veliki problem da je dovoljno da se biološki roditelj samo javi pa se tada boravak u domu ili u udomiteljskoj obitelji produži. Po meni bi što ranije roditeljima trebalo oduzeti roditeljsku skrb kako bi dijete moglo na posvajanje, objasnila nam je.
Zbog takvih roditelja dijete prolazi agoniju, a onda dođe u teže posvojivu dob, preko 12 godina. Tada, objašnjava nam, malo tko želi uzeti dijete jer smatraju da je previše ranjeno. To dijete u sustavu ostaje do punoljetnosti, a onda je prepušteno samo sebi.
Ja sam u svom pismu napisala da mi nije važno je li dijete muško, žensko ili druge vjeroispovijesti. Pristala bih i na dijete s poteškoćama u razvoju. Ostala sam u registru tako da tko zna – možda mi ponude još nekoga, govori nam.
Ljudima koji planiraju posvojiti dijete naša je sugovornica poručila:
Budite strpljivi, uporni i šaljite dobre vibracije jer sve je to negdje posloženo. Nema tu pravila, nekad sreća nije onakva kakvom je zamišljamo. Posvojenje nije tako svečano koliko je predivno i realno.
Kroz svoj put obje su naučile da mama nije ona koja rodi, već ona koja s djetetom korača prema naprijed, bezuvjetno. Ona je malenoj pružila bolji život, a malena je njezinu životu dala smisao.