Aleksandra Dojčinović spektakularnom revijom u Parizu postala je prva Hrvatica kojoj je to uspjelo.
Na jednoj od najljepših pariških lokacija, u Bridge Clubu, ispod mosta Pont Alexandre III, ispisana je ovaj tjedan povijest hrvatske mode.
Spektakularnu reviju na toj, još spektakularnijoj lokaciji, za vrijeme trajanja Paris Fashion Weeka, najprestižnijeg među modnim tjednima u svijetu, održala je Aleksandra Dojčinović, kao prva Hrvatica kojoj je to pošlo za rukom.
Ova gala večer koja slavi umjetnost, kreativnost i inovativnost novih dizajnera upriličena je u bajkovitom, gotovo nestvarnom ambijentu na rijeci Seini, u prostoru koji je do sada već bio domaćin impresivnom broju haute couture revija. Most, koji je izgrađen u čast svjetske izložbe1900 Exposition Universelle, prepoznatljivi je dio pariške panorame, povezujući Grand Palais na lijevoj s Petit Palais na desnoj obali.
Izlagali su ovdje, prije Aleksandre, već lani Valentino, svoju fantastičnu kolekciju Pierpaola Picciolia, Dior, a najrecentnije, ove godine John Galliano upravo je ovdje prikazao Maison Margiela Artisanal kolekciju i izazvao, već po običaju, reakcije koje su se samo nizale jedna za drugom. Nije čudno da velikani svoje kolekcije vole predstaviti baš ovdje, jer ova veličanstvena modna pista nudi upravo spektakularan, gotovo filmski pogled na grad svjetla koji nikada ne spava.
Kolekcija koju je Dojčinović predstavila u francuskoj metropoli vodi Lei Lou u jednom potpuno novom modnom pravcu, a pravi highlight branda od danas su pomno birane tkanine poput cupre, novog plant-based materijala za koji se stručnjaci nadaju da bi mogao izazvati pravu revoluciju i polako dovoditi modu u sferu održivosti.
Prekretnica, za koju je ova dizajnerica, prema vlastitim riječima, bila spremna već duže vremena, dogodila se u brojnim segmentima, a posebno valja istaknuti i činjenicu da je kolekcija gotovo u potpunosti monokromatska, s apsolutnom vladavinom crne, uz tek poneki izlet u bijelo, antracit, ali i bordo kao apsolutni hit sezone u dolasku.
Naglasak je zato stavljen na fantastične krojeve, a ta crna, kao simbol elegancije i moći, u ovoj kolekciji nije samo neutralna podloga, već nosi ključnu ulogu u definiranju nekog novog, snažnijeg i modernijeg izgleda.
Valja napomenuti i da kolekcija nije couture, već pret-a-porter capsule, što znači da je sve prikazano apsolutno nosivo i apsolutno priuštivo mnogima, budući da je sve u rangu od 269 do 699 eura. Sjajna je to poruka svijetu koji se već duže vrijeme suočava sa sumanutim divljanjima cijena da je ipak moguće stvarati kolekcije koje će biti dovoljno statement, a opet dovoljno luksuzne i povoljne.
Osim toga, Aleksandrin nepogrešivi osjećaj za slavljenje ženskih silueta svih oblika i dobi ni ovdje nije zakazao, pa se s pravom može reći da je ovo najklasičnija, ali u isto vrijeme i najmodernija Lei Lou kolekcija do sada, koja nudi neviđeno mnogo mogućnosti za kombiniranje.
Cilj je bio stvoriti mini kolekciju iz koje žene neće poželjeti imati samo jedan komad. Željela sam stvoriti ono što se u modi slikovito zove "capsule wardrobe", kolekciju esencijalnih, baznih komada koje možete, primjerice, na brzinu spakirati u kovčeg kad idete na put ili uzeti kada vam iskrsne neki lijepi događaj. I uz sve to, htjela sam da bude dostupno, da se nosi, s ponosom govori Aleksandra, kojoj bi ovo mogao biti početak nekih novih, sličnih pariških projekata, s obzirom na ovacije koje je doživjela.
Ova revija u Parizu za Aleksandru Dojčinović gotovo da se nije mogla zbiti u boljem trenutku za brand koji pasionirano gradi od 2007. godine, budući da je kao uvertira u cijelu priču predstavljen novi vizual službene web stranice branda leiloubyalex.com, a rebranding će pratiti i sve druge segmente, od društvenih mreža do vizuala njezinog luksuznog butika u Ilici 15.
Sve što se trenutno događa oko Lei Lou-a u potpunosti prati taj novi, suvremeniji stilski smjer u kojem je kao dizajnerica krenula i u kojem je klasika sada samo počelo, a finalni produkt uvijek razina više.
Nakon Pariza, ali i nakon gotovo dva desetljeća očaravanja publike romantikom, Aleksandrina je estetika, jasno je, u potpunosti sazrijela i postala kompleksna priča, beskrajno hrabra, ali i beskrajno nosiva u svim prilikama i u više navrata, što je u svijetu koji se sve više okreće recikliranju itekako važno.