Polazak u prvi razred osnovne škole vrlo je velik korak i za dijete i za roditelje. Iako se svi nadaju idiličnom početku, realnost je takva da se neće sva djeca jednako brzo snaći u novoj pustolovini, pogotovo ako u razredu nema njihovih vrtićkih prijatelja.
Lako je moguće da će se tada dijete osjećati usamljeno, pa i nerijetko sjediti samo na klupi tijekom velikog odmora. Upravo je zato važno da ga svaki dan pitate o tome kako biste na vrijeme stekli uvid u situaciju.
Rečenice poput Nitko me ne voli ili Nitko mi se ne sviđa u razredu zapravo ne oslikavaju stvarno stanje, nego su izraz nesigurnosti i još nedovoljno razvijenih socijalnih vještina. Srećom, nova era u životu vašeg djeteta tek je započela i još se sve stigne promijeniti na najbolji mogući način. Evo što vi možete napraviti.
1. Nemojte se odmah požaliti učitelju
Ono u čemu mnogi roditelji griješe, ali je sasvim razumljiva prvotna reakcije, jest da se požale učitelju/učiteljici i dignu paniku oko toga. Učitelj će uvijek davati sve od sebe da i aktivnosti tijekom nastavnog sata osmisli tako da uključuju grupni rad i rad u paru, no ne može uvijek biti prisutan. Tijekom malog i velikog odmora uvijek je netko od učitelja dežuran, no on se brine za red, a ne za nečije stjecanje prijatelja.
Osim toga, dijete mora naučiti kako se, bez obzira na (ne)prisutnost odraslih, može uključiti u društvene situacije i početi razgovarati s vršnjacima.
Dakako, bilo kakav oblik nasilja potpuno je druga priča te je tada uključenje nastavnog osoblja itekako nužno.
2. Uključite dijete na izvannastavne aktivnosti
Izuzetno je važno da se dijete socijalizira i izvan škole. Zajedno pronađite neku aktivnost koju voli i koja bi mu odgovarala, bilo da je to neki strani jezik, sport ili nešto treće.
Dijete treba steći percepciju o tome da se ne vrti čitav svijet samo oko njegova razreda, nego da prijatelje može steći posvuda. Također bi bilo dobro, ako je moguće, da se druži i s rodbinom sličnih godina ili djecom vaših prijatelja. Time će se njegov mali krug sve više širiti, a ono će imati priliku sve više razvijati svoje socijalne vještine.
3. Izbjegavajte karakteriziranje djeteta kao "sramežljivog i tihog"
Tijekom djetinjstva sam nebrojeno puta čula o sebi kako sam "sramežljiva i tiha", a zapravo sam samo bila introvert. Govorili su to i roditelji, učitelji, susjedi…. Međutim, s godinama sam povjerovala u to da sam uistinu sramežljiva i tiha, pa sam se počela tako i ponašati. Trebala su mi ti desetljeća života da pustim svoj glas, naučim kako se boriti za sebe i pokažem da nisam nimalo sramežljiva i tiha.
Prvi razred je vrijeme za razvijanje socijalnih vještina.
Zašto vam to govorim? Jer sam kao profesorica, i osoba koja je to doživjela na svojoj koži, prečesto viđala takvu situaciju. Time se dijete gura još dublje u usamljenost i ono počinje misliti da s njim nešto nije u redu, a realnost je potpuno drukčija. Dijete samo ima drukčiju osobnost od one koju društvo percipira kao "bolju", odnosno introvert je, a ne ekstrovert. No dobra je vijest da i introverti sklapaju odlična prijateljstva.
4. Naučite dijete kako može započeti razgovor s vršnjakom
Dobra je ideja da naučite dijete nekoliko rečenica kojima može pristupiti vršnjacima u razredu i započeti razgovor.
Evo nekoliko primjera koje dijete može reći vršnjaku:
Vidio sam te kako igraš nogomet, i ja volim nogomet.
Imaš lijepu kosu, baš mi se sviđa.
Koja je tvoja omiljena boja? Ja volim zelenu.
Koje crtiće gledaš ujutro prije škole?
Sličnu situaciju možete vježbati i na igralištu ili u igraonici. Pritom je važno da ga ne forsirate i ne gurate, nego pustite da ono samo napravi prvi korak u onom trenutku kada mu je to ugodno.
Recite mu nešto poput: Ti si hrabar. Znaš to, zar ne? Ako se neće htjeti igrati, nema veze. Probat ćeš ponovno s nekim drugim. Možda se sam taj dječak ili djevojčica danas ne osjeća dobro, pa mu se ne da igrati. To nema veze s tobom.
5. Budite mu uzor
Kao i uvijek, uzalud svi savjeti o roditeljstvu ako dijete kod kuće gleda nešto sasvim drugo. Prema socijalno-kognitivnoj teoriji Alberta Bandure, dijete uči po modelu. Dakle, vidi li vas kako ste uvijek samo kod kuće i nikad ne izlazite s prijateljima ili pak o onima s kojima se družite govorite negativno, što mislite da će dijete usvojiti?
Upravo tako – mislit će da je to normalno ponašanje. I zbog sebe i zbog njega radite i na svojim prijateljstvima.