Ustanete, odradite jutarnju higijenu i doručak, odete do ormara i onda iz njega izvadite hlače. Navučete ih na sebe i shvatite da biste možda ipak radije odjenule neki drugi model, pa prekapate dalje po svojoj kolekciji hlača koja zauzima dobar dio ormara.
Pritom vjerojatno niste ni svjesne da se netko izborio za vaše pravo da kupujete i nosite te hlače. To je vaša slobodna volja i niste, poput Rose Bonheur, morali tražiti dozvolu da ih odjenete.
Francuska umjetnica najpoznatija je po realističnim slikama i skulpturama životinja. Često je odlazila na farme, sajmove i u klaonice u kojima je proučavala anatomiju životinja, a suknje i haljine nisu bile najpraktičnija odjeća za takve radne zadatke.
U to vrijeme u Francuskoj je nošenje hlača ženama bilo zakonom zabranjeno. Točnije branilo im se nošenje takozvane muške odjeće u javnosti, a hlače su smatrane muškim odjevnim komadom. Rosa je morala tražiti službenu dozvolu od policije da ih odjene i takav tip dozvole trajao je samo šest mjeseci, pa je Rosa je iznova morala prolaziti kroz taj proces.
Istovremeno se i preko oceana budila ženska snaga, spremna za revoluciju. Američka aktivistkinja Elizabeth Smith Miller zagovarala je takozvanu viktorijansku reformu koja je, između ostalog, pozivala na veću slobodu u odijevanju. Umorne od teških krinolina, neudobnih korzeta i bespotrebnih podsuknji, žene su za sebe zahtijevale mušku lakoću odijevanja,
Elizabeth Smith Miller među prvima je prihvatila trend nošenja širokih hlača ispod suknje. Hlače inspirirane turskom modom kasnije su postale poznate kao bloomerice, a naziv su dobile po Ameliji Bloomer, još jednoj istaknutoj aktivistkinji za ženska prava.
Bila je to nevjerojatna hrabrost ako uzmete u obzir činjenicu da su u to vrijeme žene završavale u zatvoru ako su odjenule hlače. Jedna od njih bila je i dr. Mary Edwards Walker, prominentna kirurginja, abolicionistkinja i ratna zarobljenica.
Kao dijete aktivista, Mary je od malih nogu imala potporu roditelja u kršenju društvenih normi. Oni su strastveno zagovarali njezino pravo na obrazovanje i zahvaljujući njima uspjela je 1855. diplomirati medicinu na fakultetu Syracuse kao jedina žena na svojoj godini.
Na početku Američkog građanskog rata prijavila se za posao kirurga u vojsci na strani Unije Sjedinjenih Američkih Država, ali odbijena je samo zato što je bila – žena. Potom je u jednoj vašingtonskoj bolnici radila kao kirurg na neplaćenoj volonterskoj poziciji, a potom je otišla u ratnu zonu kako bi liječila vojnike tijekom bitke kod Fredericksburga. Priče o njezinoj hrabrosti i profesionalnosti brzo su se proširile i Mary je 1863. dobila poziciju civilnog ugovornog pomoćnika kirurga u 52. pješačkoj pukovniji Ohio.
Provela je četiri mjeseca u ratnom zarobljeništvu, pod torturom Konfederacijskih snaga kojima je prkosila i tako što je odbijala nositi haljine i podsuknje koje su joj davali. Mišićne ozljede koje je zadobila u zarobljeništvu rezultirale su trajnim oštećenjima zbog kojih više nije mogla raditi kao kirurginja. Mary je 1865. postala prva (i dosad jedina) ženska dobitnica Medalje časti, najvišeg američkog vojnog odličja koje joj je dodijelio predsjednik Andrew Johnson.
Sve to nije bilo dovoljno da pred zakonom dobije pravo nositi hlače. Nekoliko puta uhićena je zbog toga i naposljetku optužena da se lažno predstavlja kao muškarac. Pred sudom u Louisiani 1870. hrabro je izjavila je kako će se boriti za svoje pravo da se odijeva onako kako želi u slobodnoj Americi, na čijim je šatorskim poljima četiri godine služila u ime ljudske slobode. Sud ju je oslobodio svih optužbi i zabranio eventualna buduća uhićenja zbog nošenja muške odjeće.
Međutim, svaka američka država imala je svoja pravila pa je tako Mary zbog hlača (posljednji put) uhićena 1913. u Chicagu (Illinois). Imala je tada 80 godina.
Luisa i Mary samo su mali dio velikog broja hrabrih žena kojima možemo zahvaliti na tome što danas smijemo nositi hlače, ali i puno više od toga. Zbog njih se obrazujemo, zbog njih radimo poslove koje poželimo, zbog njih sanjamo velike snove neopterećene mišljenjima da nešto ne možemo zato što smo žene.
Hvala im na tome.