Frank Gehry jedan je od najslavnijih arhitekata našeg vremena, a danas slavi 95. rođendan.
Rođen 28. veljače 1929. u Torontu ovaj Da Vinci među arhitektima zaslužan je za neka od najvažnijih i najoriginalnijih djela suvremene arhitekture.
Njegova strast prema stvaranju proizlazi iz djetinjstva kada je gradio gradove za igru koristeći predmete iz djedove željezarije. Svaki njegov rad ima vlastiti stil i vlastitu priču, ali zadržava iste odvažne, postmoderne oblike i fluidan dizajn.
Kada je imao 18, njegova se obitelj preselila u Los Angeles gdje je počeo pohađati Fakultet arhitekture Sveučilišta Južne Kalifornije koji je i završio, a kasnije postao član odbora i profesor. Dok je radio, kolege i studenti redovito su ga opisivali kao otvorenog arhitekta i prijateljskog genija našeg vremena.
Ono što ga čini toliko revolucionarnim, unikatnim i jedinstvenim kreiranje je zgrada s pokretom i osjećajem.
Stvorio je jedinstveni oblik arhitekture, koji se obično naziva tekućom arhitekturom. On radi na tome da poremeti očekivanja koristeći netradicionalne materijale i oblike kako bi napravio jedinstvena remek-djela.
Arhitektura bi trebala govoriti o svom vremenu i mjestu, ali žudjeti za bezvremenošću., samo je jedna od Gehryjevih izjava koja pokazuje da arhitekturu smatra umjetnošću, jednako kao i slikarstvo ili književnost. I arhitektura bi trebala težiti umjetničkoj slobodi, jedino će tako doista i zaživjeti, postati prepoznata i vječna:
Ne znam zašto ljudi angažiraju arhitekte i onda im govore što da rade.
Brisanje granice između arhitekture i umjetnosti
Guggenheimov muzej u Bilbau, Plešuća kuća u centru Praga, Koncertna dvorana Walt Disney u Los Angelesu, Zaklada Louis Vuitton u Parizu, skulptura ribe u Gaudijevoj Barceloni – samo su neka od brojnih Gehryjevih upečatljivih postignuća u kojima se vidi srž njegove arhitekture dekonstrukcije.
Lomljene geometrije, neravni kutovi, zidovi koji izgledaju konveksno i neobični materijali kao što su valovito željezo i šperploča karakteristični su za njegove dizajne. Zgrade Franka Gehryja brišu granicu između umjetnosti i arhitekture.
No njegov nadimak Da Vinci među arhitektima ne oslanja se samo na revoluciju koju je pokrenuo u svojoj struci, već na svestranost koju je kao pravi suvremeni renesansni čovjek pokazao ni u jednom se trenu ne ograničavajući samo na (de)konstruiranje zgrada. Uvijek je rado prihvaćao projekte u kojima je pokazao vještinu dizajna nakita, modnih dodataka, uporabnih predmeta, namještaja, plakata – svega u čemu je osjetio da može pokazati svoj umjetnički zanos i kreativnost.
Šešir za Lady Gagu
Godine 2009. Gehry je dizajnirao šešir koji je proizvela Prada za pop zvijezdu Lady Gagu, navodno koristeći svoj iPhone. Kolega umjetnik Francesco Vezzoli zamolio ga je da pjevačici dizajnira pokrivalo za glavu za nastup s plesačima iz moskovskog Boljšoj baleta u Muzeju suvremene umjetnosti u Los Angelesu. Osebujna se umjetnička kreacija sjajno uklopila s ostatkom Gaginog ekstravagantnog i pomaknutog outfita.
Namještaj
Njegova prva linija namještaja, proizvedena od 1969. do 1973., zvala se Easy Edges, a bila je izrađena od kartona. Još jedna linija namještaja objavljena u proljeće 1992. je Bentwood Furniture. Svaki dio nazvan je po drugom hokejaškom izrazu. Prvi put se upoznao s izradom namještaja 1954. dok je služio u američkoj vojsci, gdje je dizajnirao namještaj za vojnike. Gehry je u nekoliko navrata ustvrdio da je izrada namještaja njegov ispušni ventil i omiljeni hobi.
Nakit za Tiffany
Svestrani je arhitekt surađivao i s tvrtkom luksuznog nakita Tiffany & Co stvarajući za njih šest različitih kolekcija. Ogrlice iz kolekcije pokazale su razumijevanje materijala i strukture i poigravanje s njima, a spontani i inventivni Gehryjev stil preslikan je na nakit korištenjem plemenitih metala, dragulja i drva te je profinjeni nakit dobio svoju dekonstruiranu i arhitektonsku verziju.
Svjetiljke
Ribe su jedna od Gehryjevih najranijih i najomiljenijih inspiracija, a osim na arhitektonska ostvarenje, taj je motiv prenio i na uporabne predmete, točnije, svjetiljke.
Lampe su bile izrađene od nazubljenih plastičnih ljuski, a na ideju je prvi put došao 1984. kada je koristio tada novu vrstu laminata naziva ColorCore. Laminat mu se slučajno razbio, a on je krhotine odlučio pretvoriti u riblje krljušti, lijepeći ih na žičane armature.
