Dugoočekivani dan inauguracije novog američkog predsjednika Josepha R. Bidena Ml. donio je mnoge presedane: prvu potpredsjednicu SAD-a u povijesti, usto prvu azijsko-afroameričkog porijekla, prvu damu koja će zadržati svoj posao, što se nikada ranije nije dogodilo, ali i najmlađu pjesnikinju ikad koja je govorila svoje stihove na takvom događanju.
Riječ je o Amandi Gorman, 22-godišnjakinji koja je svojim nastupom ušla u povijest. Nekadašnja vrsna studentica sociologije na prestižnom Harvardu, aktivistica, dobitnica brojnih akademskih priznanja i nagrada te zaljubljenica u poeziju od malih nogu tako je postala najmlađa osoba u povijesti koja je izvela pjesmu na inauguraciji američkog predsjednika na Kapitolu.
Riječ je o njezinim originalnim stihovima, a u vrlo kratkom roku zbog svoje je izvedbe prikupila brojne obožavatelje.
Netom prije samog događanja dala je izjavu za medije u kojoj je pojasnila kako se osjeća i što ju je nadahnulo na pisanje određenih stihova pjesme Brdo kojim se uspinjemo, snažne pjesme pisane slobodnim stihom i sa slobodnom interpretacijom interpunkcije.
Kako je rekla, inspiraciju za pisanje pronašla je u govorima Abrahama Lincolna i dr. Martina Luthera Kinga Ml., ali i u nedavnim napadima na Kapitol.
U svojoj pjesmi zapravo ne prelazim preko onoga što smo vidjeli proteklih tjedana i, usudit ću se reći, proteklih nekoliko godina. No ono što zaista želim postići ovom pjesmom je da svojim riječima mogu stvoriti viziju toga da se ova zemlja još uvijek može ujediniti i izliječiti, rekla je za New York Times.
U slobodnom prijevodu na hrvatski ovako bi zvučali stihovi pjesme koja je oduševila svijet.
Brdo kojim se uspinjemo
Kad dođe dan, pitamo se,
gdje možemo pronaći svjetlost u ovoj vječnoj sjeni?
Gubitak koji nosimo,
more koje moramo prijeći
Hrabrili smo se za trbuh zvijeri
Naučili smo da tišina nije uvijek mir
A norme i pojmovi
onoga što samo jest
Nije uvijek samo pravda
A opet je zora naša
prije nego što smo to znali.
Nekako to radimo.
Nekako smo preživjeli i bili svjedoci
naroda koji nije slomljen,
nego jednostavno nepotpun.
Mi smo nasljednici zemlje i vremena
u kojima mršava crna djevojka,
potekla od robova i odgojena od samohrane majke,
može sanjati da postane predsjednica,
a potom se ulovi kako recitira za jednog.
I da, daleko smo od uglađenosti,
daleko od neiskvarenosti,
no to ne znači da želimo
stvoriti jedinstvo savršenstva.
Nastojimo stvoriti jedinstvo sa svrhom
stvaranja zemlje predane svim kulturama, bojama i osobnostima
čovjeka.
I zato podižemo pogled ne prema onome što stoji između nas,
nego onome što stoji pred nama.
Zatvaramo jaz jer znamo da nam je budućnost na prvom mjestu,
a prvo svoje razlike moramo ostaviti po strani.
Spustimo oružje
kako bismo mogli pružiti ruke
jedan drugome.
Ne želimo zlo ni za koga, a sklad za sve.
Neka globus, ako ništa drugo, kaže da je ovo istina:
Da čak i dok smo tugovali, rasli smo
Da čak i kad smo se smo se povrijedili, nadali smo se
Da čak i dok smo se umarali, pokušavali smo
Da ćemo zauvijek biti povezani, pobjednici.
Ne zato što nikada više nećemo doživjeti poraz
već zato što nikada više nećemo sijati podjelu.
Uvijek ima svjetla, samo moramo biti dovoljno hrabri da to vidimo.
Sveto pismo govori da zamislimo
da će svatko sjediti pod svojom lozom i smokvom
i nitko se neće bojati.
Ako želimo živjeti svoje vrijeme,
tada pobjeda neće ležati u oštrici
nego i u svim mostovima koje smo napravili
To je obećanje proplanka
brdo na koje se uspinjemo
kad bismo se samo usudili
To je zato što je biti Amerikanac više od ponosa koji nasljeđujemo,
to je prošlost u koju koračamo
i koju popravljamo.
Vidjeli smo silu koja bi razbila naš narod
umjesto da je dijeli
Uništila bi našu zemlju ako bi to značilo odgađanje demokracije
I ovaj je napor bio gotovo uspio
I dok se demokracija može privremeno odgoditi
nikad se ne može trajno pobijediti
U ovoj istini
u ovu vjeru vjerujemo
Jer dok smo mi uprta pogleda u budućnost
povijest ima svoje oči
Ovo je doba samoiskupljenja
Strahovali smo od njenog početka
Nismo se osjećali spremnima biti nasljednici
tako zastrašujućeg sata,
ali unutar njega pronašli smo moć
za autora novog poglavlja
Da pružimo sebi nadu i smijeh
I dok smo se jednom pitali,
kako bismo uopće mogli prevladati katastrofu?
Sada se pitamo
kako bi katastrofa mogla prevladati nad nama?
Nećemo koračati u ono što je bilo
nego u ono što će biti.
U zemlju koja je puna modrica, ali cijela,
dobroćudna, ali hrabra
žestoka i slobodna
Nećemo se okrenuti
ili biti ometeni zastrašivanjem
jer znamo da že tada naša neaktivnost i inertnost
biti nasljedstvo sljedeće generacije
Naše greške postaju njihov teret
Ali jedno je sigurno:
Ako stopimo milosrđe sa snagom,
i možda s pravom,
tada ljubav postaje naše nasljeđe
i mijenja pravo djeteta na rođenje.
Pa ostavimo zemlju iza sebe
bolju od one koja nam je ostala
Svakim dahom iz mojih brončano nabijenih prsa,
podignut ćemo ovaj ranjeni svijet u čudesan
Izdići ćemo se sa zapadnog brda zlatnih udova
podići od snage sjeveroistočnih vjetrova
gdje su naši pretci prvi put spoznali revoluciju
Izdignut ćemo se iz gradova na jezerima Srednjeg zapada
ustat ćemo s osunčanog Juga
Obnovit ćemo, pomiriti se i oporaviti
svaki poznati kutak našeg naroda
svaki kutak koji zovemo svojom zemljom,
Izronit će naši raznoliki i lijepi ljudi,
isprebijani, ali lijepi.
Amanda je najmlađa pjesnikinja u povijesti koja je nastupala na inauguraciji američkog predsjednika.
Kad dođe dan, izađimo iz sjene
plameni i neustrašivi
Nova zora cvjeta dok je oslobađamo
Jer uvijek ima svjetla,
samo moramo biti dovoljno hrabri da to vidimo
Kad bismo barem bili dovoljno hrabri da to budemo.
