Zato je i razumljivo da se oko svakog njezina djela stvara posebna aura, svojevrsna mješavina obožavanja, znatiželje i poštovanja.
Upravo se taj fenomen još jednom potvrdio na najnovijoj aukciji u New Yorku, gdje je jedno Fridino djelo izazvalo golem interes i redove ispred galerija u gradovima diljem svijeta.
Slika "El sueño (La cama)", na hrvatskom "San (Krevet)", prikazuje Fridu kako leži na krevetu koji lebdi na pastelno plavom nebu, obavijena organičkim zelenim viticama, dok iznad nje lebdi sablasni kostur s buketom osušenog cvijeća.
Krevet je, naravno, bio jedan od njezinih najvažnijih simbola: nakon teške nesreće i niza operacija upravo je iz kreveta godinama stvarala, koristeći ogledalo montirano iznad nje. Nisam mrtva i imam razlog živjeti. Taj razlog je slikanje, zapisala je u to vrijeme.
Najskuplje djelo umjetnice ikad prodano na aukciji
Slika datira iz 1940., jedne od najdramatičnijih godina u njezinu životu. Bila je to godina u kojoj se ponovno udala za Diega Riveru, ali i godina u kojoj je ubijen njezin bivši ljubavnik Lav Trocki. Emocionalni naboj tog razdoblja jasno se osjeća i na samom djelu, što su prepoznali i stručnjaci.
Na aukciji u sklopu kolekcije “Exquisite Corpus”, u kojoj su se našla i djela Magrittea i Dalíja, Fridin autoportret dosegnuo je nevjerojatnih 54,7 milijuna dolara. Time je postao najskuplje djelo žene umjetnice u povijesti prodano na aukciji, nadmašio je i rekord Georgije O’Keeffe iz 2014.
Zašto djela žena i dalje vrijede manje?
Iako je Fridin rekord povijesni, on ponovno otvara pitanje zašto djela umjetnica i dalje u prosjeku vrijede manje od djela muškaraca. Povijesno, žene su bile gotovo nevidljive u umjetničkim institucijama: imale su manje prilika za školovanje, izlaganje i ulazak u muzejske zbirke, što je automatski umanjilo njihovu prisutnost i vrijednost na tržištu.
Uz to, tržišni kanon dugo su oblikovali muški umjetnici, pa su kolekcionari desetljećima ulagali prvenstveno u njihova imena.
Tek u posljednjih nekoliko godina trend se počeo mijenjati. Raste interes za umjetnice iz prošlih razdoblja, aukcije s njihovim djelima bilježe sve bolje rezultate, a vrijednosti polako sustižu muške kolege iako je jaz još uvijek velik.
Zato Fridin rekord nosi i simboličku dimenziju: on nije samo impresivna cifra nego i važan korak u ispravljanju povijesnih nepravdi na tržištu umjetnina.
Dejana Bačko akademska je slikarica bez ruku: „Bog mi je možda nešto uzeo, ali mi je zauzvrat puno toga dao.“
