U zapisima ćete pronaći dva datuma koja se spominju kao datum rođenja slavnog njemačkog skladatelja Johanna Sebastiana Bacha. Prema starom kalendaru, Bach se rodio 21. ožujka 1685. godine, a prema novom kalendaru njegov se rođendan obilježava 31. ožujka.
Najmlađi sin orguljaša Johanna Ambrosiusa Bacha i Marije Elisabete Lammerhirt od malih nogu pokazivao je velik talent i interes za glazbu. Nakon smrti roditelja preselio se starijem bratu, također orguljašu, te započeo s konkretnim učenjem sviranja čembala i orgulja.
O njegovu važnom doprinosu glazbenoj umjetnosti sve se zna, ali interes desetljećima izaziva i njegov ljubavni život.
Bach se 1707. oženio 23-godišnjom Marijom Barbarom Bach, svojom rođakinjom, s kojom je imao sedmero djece. Zbližili su se u vrijeme kad je Johann Sebastian svirao orgulje u crkvi sv. Vlaha u Muhlhausenu. Bach je 1720. Bach otišao na dvomjesečno poslovno putovanje s princem Leopoldom od Angalt-Kothena. Kad se vratio, dočekala ga je šokantna vijest. Maria, koja je prije njegova putovanja bila potpuno zdrava, naglo je umrla i pokopana je u njegovu odsustvu.
Nedugo nakon njezine smrti upoznaje 17 godina mlađu Annu Magdalenu Wilcke, sjajnu sopranisticu iz glazbene obitelji koja je pjevala na dvoru princa Leopolda.
Anna i Bach oženili su se 3. prosinca 1721. godine, 17 mjeseci nakon Marijine smrti, a uskoro su se preselili u Leipzig jer je Bach prihvatio poziciju kantora u tamošnjoj školi.
Njihov život nije uvijek bio lagan i sretan. U braku su dobili 13 djece, od kojih je sedmero umrlo u ranoj dobi. S obzirom na to da su oboje bili ludo zaljubljeni u glazbu, ona je bila njihov glavni pokretač i izvor velike sreće.
Anna je redovito organizirala glazbene večeri u njihovu domu, a tijekom njih je cijela obitelj svirala i pjevala za svoje prijatelje i druge goste. Njihova je kuća postala glazbeno središte Leipziga.
Talentirana Anna pisala je i partiture za suprugova djela, a bila je i njegova muza. Međutim, neki misle da je njezin utjecaj na supruga bio znatno veći.
Točnije, smatraju da je ona zapravo autorica nekih njegovih poznatih djela.
Australski violinist Martin Jarvis, profesor na Sveučilištu Charles Darwin, nakon provedenog istraživanja 2006. godine javno je iznio svoju teoriju prema kojoj je i Bachov legendarni ciklus od šest suita za violončelo zapravo komponirala Anna.
Ove suite esencija su Bacha, a Bach je esencija glazbe, rekao je svojevremeno slavni španjolski čelist Pablo Casalas.
Svoju teoriju Jarvis prije svega temelji na činjenici da su suite nađene u Anninim rukopisima i prijepisima, a na dva originalna rukopisa nalazi se rečenica koja u doslovnom prijevodu glasi: Napisala gospođa Bach, njegova supruga. Jarvis također smatra da su suite drugačije od Bachova uobičajenog stila.
U svojoj knjizi "Written by Mrs Bach" spominje i slučaj Fanny Mendelssohn Hensel, talentirane sestre skladatelja Felixa Mendelssohna, koja je mnogo svojih djela morala objaviti pod bratovim imenom jer joj otac nije dopuštao da se profesionalno bavi glazbom.
Spominje i Almu Mahler, koja je na zahtjev supruga Gustava Mahlera prestala skladati vlastita djela i posvetila se njegovoj glazbenoj karijeri.
Nije to prvi put da je netko posumnjao u Bachovo autorstvo. Postojale su teorije da mu je krivo pripisano autorstvo Toccate i fuga u D-molu. Naime, stručnjaci su smatrali da se i to djelo previše razlikuje od Bachova uobičajenog stila.
Glazbeni teoretičari odmah su opovrgnuli sve Jarvisove navode, ali nisu mogli zaustaviti stvaranje urbane legende prema kojoj je Anna Magdalena Wilcke zapravo prava autorica značajnih djela iz Bachova opusa.
Pravu istinu nikad nećemo saznati, ali jedno je sigurno. Njezin utjecaj na rad skladatelja bio je velik i zahvaljujući njezinoj ljubavi i pažnji Bach je u miru mogao stvarati svoje maestralne kompozicije.
