Nema osobe do koje glazba i umjetnost Davida Bowieja ne može doprijeti, a da je to uistinu tako dokazao je hrvatski novinar, glazbenik i pisac Anđelo Jurkas. On je dobio priliku sudjelovati na satu glazbenog na kojem je sedmašima pričao o neprežaljenom glazbeniku. Predivno iskustvo opisao je u dirljivom statusu koji je objavio na svom Facebook profilu


"Pozvala jučer kolegica da dođem mulcima na sat glazbenog ispričat o Bowieu. Sedmaši. Ajme časti. Zašto da se ne zakomplicira, pedagog rekao da to nije u planu i programu, da ne može.

Pozvala jučer kolegica da dođem mulcima na sat glazbenog ispričat o Bowieu. Sedmaši. Ajme časti.

Ali se dogovorili da ćemo izvest gerilski iz dišpeta ipak da ne sazna. Bowie zaslužuje. Dolazim u razred sa Ziggy Stardust LP, CDima. You Tube spreman. Kao za 45 min ću im bacit sve, povijest i lika i vremena. Šminku posudio kao pričat ću o njegovoj androginoj fazi i pokazat fotke i reć da me našminkaju tako. Ulazim u razred, pozdravljamo se, odmah smo na Ti, generacija 21. gledaju Bowieovog poštara.

Oke znatiželjne. Čuli su vijest ali ne znaju što to zapravo znači. I prije nego ću počet, za uvod pustim Starmana. I kako krenu taktovi gitare i kako Dave počne "Didn`t know what time it was the lights were low oh oh..." tako grune preleti mi njegov kunst u sekundi pa se raspem i krenu suze. I klizi niz obraz. Ganuli me pačići kako pažljivo gledaju i naćulili. I ne skrivam. I klinci skuže. I šute. I gledaju što se zbiva. I znam da vide.

Onakvi predivni i znatiželjni. I okrenem im se i pitam jel bi tko otplesao ovo sa mnom. I oni se smješkaju. I ustanu njih dvije kulerice i počnu plesat kraj klupe. Pa doplešem tj. dogegam do njih. I još ih se par priključi. I plešemo a Starman gruva svoj hazy cosmic jive. Ovi koji sjede smješkaju komentiraju drmaju u stolcu. Kolegicu ganulo, nasmije se a isto zacaklile oke.

 

Pozvala jučer kolegica da dođem mulcima na sat glazbenog ispričat o Bowieu. Sedmaši. Ajme časti. Zašto da se ne...

Posted by Andelo Jurkas on Wednesday, January 13, 2016

Poslije kaže da ju je podsjetilo na "Dead poets society" oh captain my captain scenu. Završi pjesma. Krene Suffragette City. I nastavimo se drmat wam bam thank you mam. Otplesali. Krene Absolute Beginners reko gasite to jer ću inače cmoljit celo vreme. Oni se smiju na feelgood.

Reko budite neki svoj David Bowie, svijet će bit sigurno bolje mjesto nego ako ste Bieber. I pustite sve koji Vam govore šta da radite, napravite baš suprotno.

I velim im lepi moji šta da vam pričam nakon ovog, sve vam je jasno. Oni se smješkaju. I onda smo skupili klupe i pričali kako je prije interneta bilo vrijeme drugačijih vrijednosti ljudi i heroja i da mi je žao što neće imat prilike skužiti što je to značilo prvi puta čuti i vidjeti Ziggyja i Heroes i SlowBurn….

I kužim kako ih zabavlja kad im se kaže što sve smiju, a ne nemojte ovo nemojte ono. Reko budite neki svoj Bowie, svijet će bit sigurno bolje mjesto nego ako ste Bieber. I pustite sve koji Vam govore šta da radite, napravite baš suprotno.

I 45 minuta je prošlo za 2 minute. I dogovorili "zavjet šutnje" da ne pisnu da ostane naša tajna da učiteljica ne bi imala problema s konzervom u školi. I rekli su da im je bilo genijalno. I da im je Bowie superkul lik. I ja bio najsretniji na svijetu na tren. I hvala Bowieju jer mi je dao da mu budem poštarom. Ponovilo se. Ali s dozvolom drugi puta..."

Post je u manje od 24 sata dobio 2.200 lajkova te brojne komentare među kojima se ističe i onaj 'Klinci su pametni, samo ih se fila krivim stvarima'.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju