Riječi su desetogodišnjakinje Hane Horvat iz Preloga, čuda od djeteta, koje više vremena voli provoditi u prirodi, nego na društvenim mrežama.
Za razliku od brojnih vršnjaka, Hana nema društvene mreže, a najdraži oblik uživanja i opuštanja je ribolov i druženje s prijateljima u prirodi.
Njezini roditelji imaju sasvim drugačiji pristup odgoju djece, a glavni im je izazov, govori nam tata Dario, naučiti Hanu kako da postane svjesna svojih kvalieteta, a istovremeno ostane skromna, ponizna i s obje noge čvrsto na zemlji.
Hana nema društvene mreže, a najdraži oblik uživanja i opuštanja je ribolov i druženje s prijateljima u prirodi.
Ne govorim to zato što je moja, ali stvarno je iznimno bistro dijete. Tri puta tjedno ide na vodu, a trenutno konkurira muškim odraslim ribolovcima koji imaju puno utakmica u nogama, govori nam Hanin tata Dario.
Hana je jedan od najvećih ribičkih talenata iz međimurskog kraja, što potvrđuju brojne medalje, nagrade i priznanja. Inače temperamentna, ova je djevojčica gotovo preko noći razvila zadivljujući talent. Počela je s dva stara štapa koje je njezin tata pronašao iz svojih davnih izleta u ribolov, a ubrzo je hobi prerastao u profesionalni sport.
Njezin put u ovaj individualni sport krenuo je u pandemiji, točno u ona najgora dva tjedna. Njezin tata Dario htio je provesti kvalitetno vrijeme s klincima pa ih je odveo u ribolov. Nije niti slutio da će njegova Hana pokazati toliki interes i talent.
Hana se bavi sportskim ribolovom nepune tri godine. Za vrijeme korone smo otišli na obližnju vodu malo kratiti vrijeme. Zavoljeli su ribolov. Stariji brat Ivan je u početku imao više smisla, ali je odustao. Hana se brzo pronašla u tome, govori Hanin tata Dario Horvat.
Imala je samo osam godina kad je odmjerila snage s puno iskusnijim ribićima. Na njezinom prvom natjecanju u Prelogu bila je jedino dijete, a oborila je rekord ulovivši čak 14,5 kilograma ribe. Godinu dana nakon toga, sa samo devet godina, sama je ulovila, izvukla i oslobodila nemirnog šarana od četiri kilograma
Na tom natjecanju zapazio ju je tadašnji svjetski prvak u ribolovu Alan Perko. Perko je rekao da nikada nije vidio tako talentirano dijete pa je Hanu pozvao u klub ŠRK TSH Čakovec.
Tako je sve počelo. Roditelji su uložili u opremu, a tata Dario svoje je vrijeme prilagodio Haninim natjecanjima.
Skromna djevojčica uopće nije svjesna koliki uspjeh je postigla u svojim sitnim, nježnim godinama. Pehari i medalje ne znače joj previše, sve dok može uživati na vodi i drugima pokazivati da je sve moguće. Kad se talentu dodaju podrška roditelja, rad, trud i zalaganje – čuda se doista događaju.
Hana je osvajala visoka mjesta na brojnim natjecanjima na kojima je prisustvovala, a iznenadila je i prošle godine kad se prvi put natjecala u Hrvatskoj ligi mladeži i, unatoč slomljenoj ruci nakon pada s bicikla, osvojila visoko sedmo mjesto.
Kad se talentu dodaju podrška roditelja, rad, trud i zalaganje – čuda se doista događaju.
Stvarno ne znam koliko imam medalja, ne brojim. Teško je reći koja mi je bila najbolja jer sva natjecanja na kojima sam zaslužila medalju su mi bila predobra. Obožavam ići na vodu, obožavam putovati i to mi je super, kaže skromna djevojčica koja već pakira kofere za putovanje u Portugal.
U osmom mjesecu idemo na svjetsko prventstvo u Portugalu s Hrvatskom ribolovnom reprezentacijom. Hana će biti najmlađa u povijesti Hrvatske kojom je to pošlo za rukom, govori nam ponosno tata Dario, koji bi svim roditeljiam poručio da više vremena provode s klincima u prirodi.
