Disfagija kao pojam možda nije dovoljno poznat, ali se kao poremećaj javlja kod velikog broja ljudi, pa je važno jačati informiranost o disfagiji kako bi se što ranije prepoznala i čim prije počelo s njenim liječenjem.
Što je disfagija?
- Disfagija je poteškoća gutanja
- Stanje u kojem gutanje izaziva bol ili je potpuno onemogućeno
- Često se javlja kao posljedica težih bolesti poput tumora usta i grla, moždanog udara ili Parkinsonove bolesti
- Češće pogađa stariju populaciju, ali disfagiju mogu imati i djeca
- U zadnje vrijeme često se javlja i kao posljedica izloženosti respiratoru kod težih slučajeva zaraze koronavirusom
Sve je započelo kada sam tijekom jednog sasvim običnog dana, dok sam sjedila i gledala TV, doživjela moždani udar. Na sreću, hitna pomoć je brzo došla te sam na vrijeme došla u bolnicu. Kada sam se probudila nakon operacije, medicinske sestre su mi dale lijek da ga popijem u obliku tablete i tada se dogodila blokada - nisam mogla progutati vodu, a kamoli tabletu i tu je počela moja borba s disfagijom. Nakon što su utvrdili poteškoću s gutanjem, ugradili su mi sondu preko koje sam dobivala sve lijekove, hranu i tekućinu, ispričala je Dragica Džaić, umirovljenica iz Velike Gorice.
Što i kako jesti kada patite od disfagije?
- Hrana se prilagođava stupnju otežanog gutanja
- Hrana se potpuno usitni poput kaše
- Ako je hrana rijetka ili je u pitanju piće, dodaje se poseban zgušnjivač namijenjen osobama s poteškoćom gutanja
Što kaže struka?
U službenom časopisu Talijanskog društva za otorinolaringologiju objavljeno je istraživanje, provedeno na 73 pacijenta u dobi od 40 do 80 godina koji su bili podvrgnuti operacijama u području glave i vrata te su se posljedično suočili s disfagijom. Istraživanje je provedeno na uzorku pacijenata koji su još uvijek radno aktivni; gotovo 50 posto njih bilo je mlađe od 60 godina. Nakon kirurškog zahvata utvrđeno je da su nižeg samopouzdanja i s ograničenim društvenim odnosima te posljedičnom sklonošću izolaciji, što su direktno pripisali razvijenoj disfagiji.
Iz tog je razloga izuzetno važna osviještenost o disfagiji, čime bi se smanjio osjećaj izoliranosti i olakšale svakodnevne situacije povezane s hranjenjem.
Dobro je poznata činjenica da se u društvu uvijek bolje jede i samim time možemo poboljšati kvalitetu života osobe s disfagijom.
Strašan je osjećaj imati disfagiju i ne bih ga poželjela nikome. Taj osjećaj bespomoćnosti teško je opisati. U glavi se vrti mnoštvo pitanja i pitala sam se hoću li moći opet normalno živjeti. No, uz pomoć divnog medicinskog osoblja, a osobito neurologa i logopeda koji su mi puno pomogli te, najvažnije, uz pomoć i podršku obitelji svaka borba bude malo lakša.
Nakon vađenja sonde, brinula sam se kako ću jesti, hoće li me ljudi gledati dok vani jedem, kako će me moja djeca i unuci gledati te hoću li moći ručati s njima, u slučaju da se počnem gušiti tijekom obroka. Znala sam reći djeci da oni pojedu pa ću ja kasnije, no to nije dolazilo u obzir. Djeca i unuci su me ohrabrivali i zajedno smo polako jeli. Takvo prihvaćanje i podrška zaista puno znače oboljeloj osobi, objasnila je gospođa Dragica.
Najveći izazov – kasna dijagnostika
Kada bi se prvi simptomi disfagije prepoznali na vrijeme moglo bi ih se uspješno kontrolirati i tako omogućiti kvalitetniji život oboljelim osobama. Nažalost, često se dogodi da se disfagija dijagnosticira kasno, u puno težem obliku što rezultira velikim pogoršanjem kvalitete života. Poseban izazov je sama priprema hrane koja za bolesnike s disfagijom treba biti usitnjena u kašasti oblik, no za olakšavanje prehrane postoje i gotovi pripravci.
Jako je bitno da se o ovome otvoreno govori kako bi se simptomi prepoznali na vrijeme. Bez obzira na sve, meni je taj moždani udar dao snagu - ako sam njega mogla preživjeti, onda ću i sve ostalo. Čitam jako puno stručne literature i vježbam vježbe koje mi je zadao logoped. Koliko god bilo teško, svaka osoba mora pronaći svoj način i boriti se jer život je ipak najvažniji, zaključila je Velikogoričanka Dragica Džaić.
