Dragi Papirko, već sam tri godine u vezi s butikom. Djelatnica koju sam mjenjala zamjenila je ovaj posao s drugim i tako sam ostala fiksna na neodređeno. Mislim da se ona 'sretna krema' duboko upila u moje pore, jer već danima nitko nije zašao u butik
I fotelje me živciraju. Velike su i daju mi dobru podlogu za celulit. Tko uopće uređuje interijer butika s dvije masivne, kožne fotelje u kojima redovno utonem u polusan s križaljkom u ruci?!
A pod, ajoj pa pod nisam obrisala, citiram susjednu kolegicu, već sto godina.
Nisam imala potrebe, jer sve one silne dame s početka priče su odustale od naručivanja i šivanja. Vintage radio hvata samo jednu stanicu na kojoj četiri sata mog radnog vremena u prvom djelu dana zavijaju ženski glasovi dok u drugih četiri sata iz njega izlazi samo crna kronika.
>> Dnevnik (ne)radne knjižice: Prvi posao je poput prvog poljupca!
Onaj divni crni telefon ima zvuk poput pokvarenog cirkulara te sam primorena isključiti ga prvih sat vremena ujutro kako ne bih zadobila infarkt prilikom oglašavanja.
Ljeto...... o Bože ljeti umirem! Sunce nenormalno grije prozore, a nemam klimu. Jedina mušterija koja se odlučila posjetiti butik u spomenuto godišnje doba, zatekla me kako sjedim u masivnoj fotelji s nogama u lavoru punom hladne vode s ručnikom oko vrata.
Ništa nije kupila, bila je u potrazi za kupaćim kostimom koji je bio daleko od našeg asortimana robe.
Zimi niti šef više ne lopata kada snijeg zamete dvorište lokala. Sada samo povremeno dođe zapaliti cigaretu skrivajući se u skladištu ispuhujući dim u otvor bojlera, jer u suprotnom bi nadrapao kada bi šefica iole osjetila miris cigarete što u butiku što na njemu samome. Sretna obitelj postala je potpuno disfunkcionalna.
Željela sam nešto što će me zaokupirati, nešto što će me doslovno iscrpljivati, jednostavno sam željela frajera
Želja za frajerskim poslom i svjesni preljub idealnog posla
U trenutku kada pokraj svog partnera pomislimo i požudno pogledamo drugu osobu suprotnog spola, tim umnim činom već postajemo preljubnici.
Jedna misao vuče drugu za rukav i na kraju se skine majica.
Dok doslovno nisam imala nikakvih obveza na poslu, u butiku preko puta ulizivala sam se šefici ne bi li me primila na mjesto nove djelatnice.
Na povratku iz istoga u masivne kožne fotelje pritom nisam osjećala nikakvu grižnju savjesti. Moj savršeni dečko Ekskluzivni butik je patio. Nisam se više niti sređivala za njega. Dolazila bih u gornjem djelu sportske majice bez trunke šminke. Jedno drugome postali smo navika.
Željela sam nešto što će me zaokupirati, nešto što će me doslovno iscrpljivati, jednostavno sam željela frajera.
Frajerski posao gdje ću se naraditi i u kojem će mi trebati nenormalan trud da sve perfekcionistički odradim za vrijeme radnog vremena.
To se slobodno može nazvati čistom prijevarom. U tom slučaju, priznajem bila sam preljubnica, bila sam Eva u raju koja je sama pojela jabuku te tako uništila sebe samu.
Jesam li bila normalna? Je li normalna žena koja doma ostavi idealnog muškarca i odlazi u potragu za osvježenjem? Niti u jednoj vrsti preljuba bilo fizičkog ili psihičkog osoba nije normalna, a da naravno prvenstveno toga nije niti svjesna.
Nedostatak slobodnog vremena je bila čista laž
Slušajte pomno svaku riječ roditelja bez obzira koliko godina imate.
Dok bih se ujutro dizala i kretala na radni zadatak s takvom neopisivom voljom da mi se uopće vrata nisu dala otvarati nego bi ih najradije probila, tata bi me dočekao i govorio da nisam niti svjesna kako griješim pričajući tada svoje poslovne uspjehe i neuspjehe.
'Radiš kao dama, a ponašaš se kao baba. Sve će te to koštati dijete moje' rekao bi.
Ma što on zna! Ne razumije on kako je meni teško. Sve je bolje od ovoga. Imam 20 godina i radim dva posla odjednom. Nemam vremena za sebe niti sekunde.
A u suštini je odzvanjalo pitanje za što je meni uopće trebalo vremena s 20 godina? Za druženje? Pa ionako su mi svi prijatelji dolazili u butik, na kraju krajeva od toliko izlazaka u istom sam se i zaljubila i ostvarila vezu. Na istom sam mjestu stekla doživotna prijateljstva.
Sve lijepe dane sam nemarno i sasvim nezahvalno ispustila iz glave ne bi li našla povod za tada potrebnu, a u budućnosti nepotrebnu promjenu.
Euforija prvog otkaza
Na kraju cijele dramatične sage, stigao je i prekid. To sunčano jutro me posjetila šefica objašnjavajući u ime butika da ovo više nema smisla. Butik se zatvara i ja idem doma. Rastava braka, prekid veze, odvojenost na neodređeno. Sve te riječi zvuče zastrašujuće, usamljeno i ružno, a meni su bile kao dobitak na lutriji.
Svi oni dani u kojima nisam ništa radila na poslu, zamjenili su dani u kojima neću raditi ništa doma.
Sloboda!Nakon tri i pol godine sloboda!
Ona silna euforija prvog posla se preobrazila u euforiju prvog otkaza. Sa zadovoljstvom sam nosila stvari iz butika ne osvrčući se uopće na njega niti na sve što smo zajedno prošli.
Navika i monotonija su bile u tolikoj mjeri da su se mogli izmjeriti u tekućini i zbog tog dueta prezirala sam idealan posao kojeg tada ne bih niti pomislila tako opisati.
Novi posao je bio poput polupane vaze u prekrasnom celofanu
Nedugo nakon raskida idilične veze s prvim poslom, moje ulizivanje je upalilo i imala sam frajera.
Frajer kao frajer spremno vreba iza ugla. Isto kao i količina razočaranja što dolazi gratis s njim u paketu i ne može se uzeti zasebno jer se tako nikada ne bi podjelio. Nova šefica kao i sam uglađen izlog bili su razlupana vaza u prekrasnom neprozirnom celofanu. No dok ne otvorimo celofan, ne znamo kakvo se iznenađenje unutar njega krije.
Težimo nečem novom i svježem i pritom život ne gledamo realnim očima te svjesno skočimo iz bistre vode, koja nam tijelo drži pod kontrolom, u mulj koje isto povlači na dno.
U tom slučaju šanse za povratak su minimalne.
Ekskluzivni butik u vintage stilu s prekrasnim masivnim foteljama se zatvorio, povodljiva strast moje želje za novim odvela me iza samostojećeg izgrebanog pulta u prostor nimalo moderan sa nedostatkom grijanja.
>> Novo na Zadovoljnoj: Dnevnik (ne)radne knjižice
>> Dnevnik (ne)radne knjižice: Euforija prvog posla
I tada sam shvatila da sam ružičaste naočale negdje odložila i izgubila.
Uslijedio je potop svih lađa, ma uslijedilo je potonuće cijelog Titanica s pomočnim čamcima.
Pišite nam!
Ukoliko i sami imate slična iskustva kao Martina pišite nam na zadovoljna@novatv.hr, olakšajte svoje misli, zajedno ćemo se lakše nositi s problemima koji su naša svakodnevica!
