Koliko vas koji ovo čitate nema posao? Ponekad se teško nositi s takvom situacijom, no Martina je pronašla način i odlučila svoje strahove i sumnje podijeliti s prijateljem koji sluša sve njezine boljke - Papirkom. Čitajte nove kolumne na Zadovoljnoj!

Bilježim se sa štovanjem. Moje ime je Martina. Po zanimanju sam analogni fotograf........i upravni referent. Zanemarite analogni. Imam 28 godina, tri i pol godine radnog staža i 5 žigova u radnoj knjižici. Ah,da, imam i 10 godina honorarnog iskustva u elektronskim medijima.

Visoka sam 175cm, teška sam 58kg i imam dugu plavu kosu.
Idem na fitness, zdravo se hranim, gledam inteligentne serije poput Dr.House, Otvoreno, Dnevnik, Provjereno itd.....
Imam vremena na pretek i nije mi lijepo, jer sam kao i većina građana u lijepoj nam našoj........nezaposlena.

Nakon dugih sati provedenih u grču zbog problema koji je zahvatio 320 tisuća ljudi, odlučila sam svoje misli podijeliti s papirom.

Prijatelj Papirko trpi baš sve...

On je odličan prijatelj. Ne priča vam svoje probleme kad niste u situaciji ikoga poslušati, trpi vaše depresivno stanje i nesvjesno stiskanje kemijske olovke na svoje 'tijelo', ne morate plaćati duge telefonske razgovore, kavu si skuhate sami,a ono što je najbolje kod prijatelja Papirka je to da je besplatan i non-stop dostupan.

S poslom je kao i s muškarcima, pa bi zato vrijedila poslovica 'Ne trči za dečkom nećeš ga stići,okreni mu leđa, pa će ti prići'.

Znate li onaj osjećaj kada ste gladni, tako jako gladni da mislite kako vam se želudac zalijepio za kičmu i onda u jednom trenutku ta glad prestane i osjećate sitost s malom popraćenosti glavobolje?

Upravo tako sam ja na pragu preboljenja vlastite nezaposlenosti.

Gomila depresije iz dana u dan, nezainteresiranost za ljude i društvo,a i prirodu, konstantno cviljenje i kmečanje nad radnom knjižicom. Sve me to ponukalo da jednostavno tu boljku prebolim.

Doći će i moj dan...

Sada je već 2 godine prošlo otkako ne radim (ako izostavimo rad u medijima,a budemo). Ne znam da li će biti bolje, još uvijek zli čovječuljak s namrgođenim licem u meni čuči i govori mi da neće, ali nešto se u meni lomi da će ipak doći moj dan.

Poći ću linijom manjeg otpora i zanemariti svoju financijsku nesreću, jer smatram da je s poslom kao i s muškarcima, pa bi zato vrijedila poslovica 'Ne trči za dečkom nećeš ga stići,okreni mu leđa, pa će ti prići'.

Upravo to sada,ovog trenutka,ove sekunde,sekundarno i radim.

Iskreno, ja uistinu ne znam gdje je moja radna knjižica i evidencijski list s tetovažom datuma koji naglašavaju prekovremene slobodne dane.

Možda je u hrpi onih molbi od prošlog mjeseca ili je možda ispod sjedala u autu,a možda jednostavno nećakinja unutra crta mamu, tatu,seku i travnjak sa cvijećem.

Ako je tako onda sam sretna,jer je barem u radnu knjižicu nešto svježe upisano....ili oslikano, nebitno, nešto je.

Radna knjižica.Od sedme godine se bojim knjižurine zvane Imenik, a od 17 knjižice zvane Radna.

Moram priznati da je veća bojazni vezana uz radnu knjižicu, nego uz imenik. Imenik barem nismo nosili doma kada bi dobili jedinicu u školi i nismo morali na porti prijavljivati tu jedinicu do slijedeće pozitivne ocjene.

Je li vaša radna knjižica nevina djevojčica?

Neki jednostavno imaju sreću da im je radna knjižica nevina djevojčica koja ostaje kod samo jednog muškarca ili žene,a neki pak, kao ja, imaju tu nesreću da im je ta ista najveća prostitutka 20.,a možda i 21.stoljeća.

Zlobnici bi rekli da su roditelji krivi što su djevojke prostitutke, to bi onda značilo da sam ja kriva što je moja knjižica nemoralna.

Ne mislim tako.Bila sam marljivi radnik koji je previše znao,ali je bio premlad, pa se dičio svojim znanjem koje nikome od šefova nije bilo potrebno.

Zna li tko ispisati trgovačku knjigu? ZNAM JA! Kada prodate određeni dio odjeće taj novac stavite u kuvertu i ispod pulta da nitko ne pronađe. AHA CRNJAK!
Bila sam ponosna što sve znam, ali vrlo uplakana sa isto tako dobroznanim otkazom.
Radi se od 8 sati ujutro, ja dolazim u 15 do 8, zatvara se u 20 sati navečer, ja odlazim u 20:30 dok sve ne bude savršeno sređeno.

I zašto sam dobivala otkaze? Ne znam. Jednostavno nisam valjala.Bila sam premarljiva i previše sam cjenila kupce.Uostalom što sam ja radila u trgovini kada sam (analogni zanemarite) fotograf?
Zašto sam ja trošila vrijeme i živce na nešto što se u pravom smislu riječi potpuno kosi s mojim zanimanjem i ambicijama?

Ne znam odgovor na to pitanje,ali sam sasvim sigurna da ću ga pronaći ukoliko pročešljam na humoran način tu svoju burnu karijeru od 3,5 godine radnog staža i 5 žigova u radnoj knjižici.

Pišite nam!

Ukoliko i sami imate slična iskustva kao Martina pišite nam na zadovoljna@novatv.hr, olakšajte svoje misli, zajedno ćemo se lakše nositi s problemima koji su naša svakodnevica!

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju