Sindrom Down kromosomski je poremećaj koji nastaje uslijed viška jednog kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice tijela. Radi se o poremećaju koji sprječava normalan fizički i mentalni razvoj djeteta, a pogađa sve rasne skupine i može se pojaviti u bilo kojoj obitelji - neovisno o zdravlju roditelja, njihovoj dobi, ekonomskoj situaciji, načinu života...
Sindrom Down, kao i većina drugih stanja, bolesti i poremećaja, nije lišen predrasuda, a jedna od onih koja se širi posljednjih godina povezana je s rasparenim čarapama kojima se iskazuje podrška osobama sa sindromom Down.
Na ovu predrasudu videom se osvrnula i Udruga za Down sindrom iz Mostara. Naime, posljednjih se godina raširila priča kako se Svjetski dan osoba s Down sindromom obilježava nošenjem šarenih, rasparenih čarapa jer ih te osobe ne znaju spariti, što je potpuno netočno i daleko, daleko od istine.
Šarene rasparene čarape jesu jedan od simbola tog dana, ali ne zato što ih osobe s Downom ne znaju upariti, nego su one tu da označe koliko smo svi istovremeno različiti, a jednaki.
Ovo nije jedina predrasuda koja se veže uz osobe sa sindromom Down. I u 2019. godini postoje određena uvjerenja i predrasude o tome što je ovaj sindrom, ali i načini na koji se promatraju ljudi koji žive s njim.
U nastavku donosimo još neke predrasude koje se vežu uz sindrom Down, a koje je na svojim stranicama podijelila i Hrvatska zajednica za Down sindrom.
1. Sindrom Down rijedak je genetski poremećaj.
Ova informacija nije točna, a sindrom Down zapravo je jedan od najčešćih genetskih poremećaja s kojim se u općoj populaciji rađa jedno od 650 djece. S porastom dobi majke učestalost se povećava.
Osobe s Down sidnromom izrazito su emotivne, tople, vedre, tolerantne, blage i osvajaju sve s kojima stupe u kontakt
2. Djeca sa sindromom Down u pravilu imaju starije roditelje.
I ova je tvrdnja netočna. Istina je da vjerojatnost i učestalost pojave Down sindroma značajno raste s godinama majke, međutim 80 posto djece s tim sindromom rodile su žene mlađe od 35 godina.
3. Osobe sa sindromom Down moraju se smjestiti u posebne institucije.
Radi se o još jednoj netočnoj pretpostavci, a osobe sa sindromom Down ne samo da danas sve više žive kod kuće s roditeljima nego i sudjeluju u svakodnevnim aktivnostima zajednice, druže se, imaju prijatelje, rade, bave se sportskim aktivnostima...
4. Osobe sa sindromom Down ne mogu imati bliske međuljudske odnose, biti u vezi niti stupati u brak.
Osobe s Down sindromom izrazito su emotivne, tople, vedre, tolerantne, blage i osvajaju sve s kojima stupe u kontakt. Kao i svi ljudi, i odrasle osobe s Downom mogu biti u vezi, a onda i u braku. Mogu imati i djecu, no u tom slučaju postoji 50 posto izgleda da će i dijete imati sindrom Down.
5. Osobe sa sindromom Down ne mogu učiti, čitati, pisati...
Većina djece sa sindromom Down može naučiti čitati i pisati. Kako se navodi na stranici globaldownsyndrome.org, istraživanja su pokazala da je podučavanje djece s poteškoćama u razvoju, uključujući i one sa sindromom Down, najučinkovitije kada su nastavnici dobro obučeni, imaju visoka očekivanja od svojih učenika i formalno vrednuju napredak učenika.
Puni potencijal djece sa sindromom Down još nije otkriven, a potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo kako djecu ih najučinkovitije naučiti da čitaju i pišu.
