Kada se prekine prijateljstvo, ljubavna veza ili brak, a do toga nije došlo sporazumno s obje strane, u naše se srce smjesti bol za koju nam se čini da će vječno trajati. Osjećamo se izdano i ranjivo, smatramo da ne postoji ništa nakon toga, a ponekad nam nije ni jasno što se zapravo dogodilo.

Iako je prekid svakog emotivnog odnosa težak, čini se da nam oni ljubavni najteže padaju. Upravo nam se zbog takvih prekida ponekad čini kao da nam se srušio čitav svijet, kao i budućnost koju smo planirali uz tu osobu.

Drugim riječima, ljudi su skloni propast braka ili veze vidjeti kao katastrofu, no da bi se lakše shvatilo kakva je veza uopće bila, dr. Andrej Prošev, specijalizant psihijatrije i edukant transakcijske analize, podsjeća na tumačenje Stephena Coveya, koji iznosi razliku između ovisnih, neovisnih i međuovisnih veza.

U ovisnim vezama jedna je strana djelomično ili potpuno ovisna o drugoj. To se događa najčešće zbog toga što ta osoba sebe ne smatra dovoljno vrijednom i ne smatra se dostatnom, već u toj nekoj drugoj osobi traži "ono nešto" što će ju ispuniti i dati joj "smisao".

Neovisne veze smatraju se zrelijim tipom veze u kojoj jedna strana ima potpunu neovisnost od druge strane. Takav odnos čine osobe koje imaju svoj životni put i svrhu, neovisne su jedna o drugoj, no to se može razviti do te mjere da može postati i problem. Zbog pretjerane neovisnosti takvim se osobama često čini da im nitko i ne treba te teško pronalaze mjesto za drugu osobu, pa su takve veze udaljene i hladne.

Biti ostavljen ne znači da ne vrijedimo kao osoba, niti je to nešto ponižavajuće ili sramotno.

Veza kojoj bi svatko trebao težiti jest tzv. međuovisna veza koju čine dvije osobe koje imaju razumijevanje i shvaćanje jedna prema drugoj, gdje se stvara sinergija s drugom osobom s kojom smo emotivno bliski te uz nju možemo napraviti stvari koje sami možda ne bismo mogli. Takav stupanj veze može se postići tek kada prihvatimo sebe onakvim kakvim jesmo i kada prihvatimo da zadovoljstvo samim sobom ne dolazi od nekoga drugog.

No neovisno o tome u kakvoj smo vezi bili, prekidi i osjećaj emocionalne izdaje nikada nisu jednostavni, naročito zato što, kako nam kaže dr. Prošev, u najvećem broju slučajeva tu odluku donosi jedna strana.

Druga je osoba ta koja je ostavljena. Katastrofično tumačenje toga događa se kada ostavljena osoba pogrešno vjeruje da je veza s bivšim partnerom bila smisao njezina života. Za nju odlazak drugoga nije samo razlog za tugovanje, već je početak života bez smisla, napominje dr. Prošev.

No također se mnogi počinju pitati i o vlastitoj vrijednosti.

Takva štetna uvjerenja ostavljenost pretvaraju u još veću traumu: 'Da zaista vrijedim, ne bi me ostavio', 'Samo me iskoristio, prevario, pa odbacio i izdao'. To su samo neke od situacija u kojima ostavljena osoba na sebe gleda kao na gubitnika i žrtvu, a na ostavljača kao na pobjednika i agresora, što može dovesti do negativnih i destruktivnih osjećanja uvrijeđenosti, poniženosti, odbačenosti i izdaje, što je podloga za stvaranje osjećaja mržnje, upozorava dr. Prošev.

Unatoč tome, važno je imati na umu da svaka osoba ima pravo izaći iz prijateljske ili ljubavne veze ili pak braka, kao i to da biti ostavljen ne znači da ne vrijedimo kao osoba, niti da je to nešto ponižavajuće ili sramotno.

Postoji li bezbolan prekid?

Iako bismo rado čuli pozitivan odgovor na to pitanje, dr. Prošev ističe da takvog prekida nema. No napominje da tugovanje ne traje vječno.

Treba prihvatiti da su prekidi uvijek neprijatni i bolni. Često se dvoje ljudi raziđe iako možda i dalje postoji ljubav, ali ona nije dovoljna da se uspostavi zadovoljavajuća, stabilna i trajna veza.

Kada je emocionalno zrela osoba ta koja je ostavljena, ona prihvaća tu činjenicu i ulazi u proces tugovanja, koji traje u prosjeku od četiri do šest tjedana. Svrha osjećanja tuge jest da nas pripremi na novu realnost, na prihvaćanje činjenice da nema nekoga tko nam je još uvijek važan, kaže nam.

Tugovanje traje od četiri do šest tjedana.

Kako dodaje, kada se osoba napokon "razveže! od druge osobe, tada je i njezin odnos prema bivšem partneru promijenjen. Iako se i dalje svega sjeća u vezi s bivšim partnerom, osoba na te uspomene ne reagira burnim emocijama, pa ni prilikom slučajnog susreta s njime ne osjeća ljutnju ili patnju.

Tada možemo reći da ga je druga osoba preboljela ili prežalila. Time što se razvezala od bivšeg partnera/partnerice, osoba je ustvari emocionalno oslobođena od njega.

Posljedica je toga to da je tada osoba psihološki spremna ponovno se vezati za nekog drugog te tada mnogo lakše primjećuje potencijalne kandidate za novu vezu i spremna je za novo emocionalno vezivanje, zaključuje dr. Andrej Prošev.