Osim što je zvijezda iščekivane Marvelove miniserije Moon Knight, najpoznatiji je po ulozi mladog Hannibala Lectora u filmu Hannibal Rising, a ostvario je i zapažene uloge u filmovima Saint Laurent, It's Only The End of the World i A Very Long Engagement.
Osim toga, bio je i zaštitno lice Chanelova parfema Bleu de Chanel, a njegova poveznica sa svijetom mode uistinu je posebna.
Naime, u spomenutom filmu Saint Laurent utjelovio je legendarnog francuskog modnog dizajnera Yvesa Saint Laurenta, koji je umro 2008. Vrhunski je odglumio ovog vrlo kreativnog i kompliciranog umjetnika čije se ponašanje proteže od šarmantnog do povučenog, neurotičnog, ranjivog i bludnog.
U jednom intervjuu Ulliel je otkrio kako je sve zapravo počelo mnogo godina ranije te se kasnije posložilo poput prave slagalice.
Prije više od desetljeća radio sam s Gusom Van Santom na kratkom filmu, projektu pod nazivom Paris, je t’aime. Postojao je niz kratkih filmova za svaki pariški okrug. Radili smo na ovom projektu, a nekoliko mjeseci kasnije nazvao me jer je imao ideju o adaptaciji knjige koja je napisana u to vrijeme o Yvesu Saint Laurentu.
Bila je to inače vrlo zanimljiva knjiga pod nazivom The Beautiful Fall, koju je napisala Alicia Drake, o rivalstvu Saint Laurenta i Karla Lagerfelda. Htio je da ja glumim mladog Saint Laurenta. Film nikada nije snimljen, no stalno mi se u misli vraćala ideja o tome koliko bi to bilo nevjerojatno odglumiti, rekao je.
Godinama kasnije čuo je da je u pripremi snimanje filma o Yvesu Saint Laurentu pod redateljskom palicom Jalila Lesperta. Nazvao je svojeg agenta kako bi mu priskrbio audiciju, a nekoliko tjedana kasnije na sastanku s Bertrandom Bonellom dobio je priliku za rad na još jednom projektu o poznatom dizajneru.
Uloga Yvesa Saint Lurenta kao da mu je bila suđena.
Imao je gotovo godinu dana da se pripremi za ulogu u kojoj je briljirao. Kako je sam rekao, krenuo je od prikupljanja što više informacija u vidu čitanja jer je postojalo tek nekoliko vizualnih dokumenata.
Najveća transformacija koju je morao proći ticala se njegova glasa. Naime, Saint Laurent imao je vrlo osebujan glas i način govora. Zato je Ulliel preslušao sve snimke koje je mogao naći i naprosto dozvolio samome sebi da upije zvuk i reproducira ga na najprirodniji, najspontaniji i organski način.
Ovaj genijalni dizajner neka od svojih najboljih djela napravio je kada je bio u svojim najmračnijim fazama života, pa film bez toga ne bi bio potpun.
Ne bismo mogli prikazati ovog čovjeka, a da ne istražimo i mračnu stranu jer je to dio njegovog života. Mislim da je to dio njegovog kreativnog procesa i pokazuje kako su emocije u umjetnosti neraskidivo povezane. Za mene je to bila zanimljiva točka.
Od samog početka sam mislio da su sve te naizgled mračne i opasne noćne scene pune bezobzirne napuštenosti i ekstaze zapravo mjesto gdje Yves ponovno živi i poseže za svjetlom i lakoćom u sebi, za razliku od svih onih studijskih scena, koje su mnogo više strukturirane i ozbiljne. No zapravo je u tim scenama oživjela sva njegova genijalnost, rekao je ovaj francuski glumac u jednom intervjuu.
Dodao je i kako mu je ta uloga promijenila pogled na život.
Morate u potpunosti prihvatiti cijeli svoj život, svoja cjelokupna sjećanja i emocije da biste zapravo nahranili sebe za sve buduće projekte. Mislim da glumac zapravo može skupiti trenutke, sjećanja i emocije za svoj sljedeći lik. Dakle, to je stalan rad, baš kao sam život.
