U svijetu se svake godine dogodi 23 milijuna pobačaja, objavila je skupina međunarodnih stručnjaka u stručnome časopisu Lancetu. Istaknuli su da je ukupan broj vjerojatno "znatno veći" jer se mnogi pobačaji ne prijavljuju.
Dva posto žena, odnosno svaka pedeseta, imala je dva spontana pobačaja, a manje od jedan posto tri ili više.
Razina skrbi za žene koje iskuse pobačaj jako varira od zemlje do zemlje, čak i u bogatim zemljama, pokazali su podaci prikupljeni diljem svijeta.
Potreban nam je novi sustav koji će zajamčiti da te žene dobiju fizičku i mentalnu njegu kakva im je potrebna, upozorili su znanstvenici.
Pobačaj prate i brojne zablude. Mnoge žene misle da se on događa jako rijetko ili da ga može potaknuti podizanje teškog tereta ili prethodna upotreba kontracepcijskih sredstava. Mnoge vjeruju i da nema učinkovite metode koja bi ga spriječila, osobito u visokorizičnih žena.
Takve zablude mogu biti štetne jer ženama mogu nametnuti osjećaj krivnje i obeshrabriti ih u traženju pomoći i podrške.
Spontani pobačaji mogu rezultirati izolacijom jer brojne žene o tomu neće govoriti članovima obitelji, bliskim prijateljima, pa čak ni partnerima.
Pobačaj se definira kao gubitak trudnoće prije 20. do 24. gestacijskog tjedna, što varira od zemlje do zemlje.
NEPREPOZNATA TRAUMA
Razlozi za spontani pobačaj mogu biti mnogi, a među njima su dob trudnice i oca koji su stariji od 40 godina. Ostali rizični faktori su gojaznost ili pretjerana mršavost, pušenje, alkohol, stalan stres, rad u noćnim smjenama i stalna izloženost onečišćenju zraka ili pesticidima.
Posljedice po zdravlje mogu biti teške, posebno ženama koje pobačaj dožive drugi ili više puta.
Ponovljeni pobačaji razorno djeluju na osjećaje većine žena, no o posljedicama na mentalno zdravlje vodi se malo računa, kazao je jedan od autora studije, Arri Coomarasamy sa Sveučilišta u Birminghamu.
Ukazuje i na tijesnu povezanost s tjeskobom i depresijom, a u 20 posto žena devet mjeseci nakon pobačaja može se razviti PTSP.
Autori studije navode da su većinu podataka dobili iz bogatijih zemlja, no ističu da "tišina koja prati pobačaj" postoji posvuda u svijetu.
Preporučuju da nacionalne zdravstvene službe osnaže brigu o pobačaju, unaprijede istraživanja o prevenciji i identificiraju visokorizičnu skupinu žena.
Predugo se ovaj problem minimalizira. Izostanak medicinskog napretka u ovome medicinskom pitanju trebao bi biti šokantan, no umjesto toga se šutke prihvaća, piše Lancet u pratećem uredničkom komentaru.
Vremenu kad se ženama govori 'samo probaj opet' došao je kraj, zaključuje Lancet. (Hina)
