Hermiona Granger jedna je od najpoznatijih djevojaka svjetske književnosti, ustrajna, marljiva, i uvijek svoja.
Kada je riječ o književnosti na svjetskoj razini, gotovo da nema, uz Pipi Dugu Čarapu, toliko upečatljivih likova koje su postale pravi uzor djevojčicama, a kasnije utjecale i na stvaranje zasebne sfere dječje književnosti koja se prije nekoliko godina počela otvarati tematici žena.
Taj su trend pokrenule Priče za laku noć za mlade buntovnice, a na našim prostorima to su donijele Priče o neustrašivim hrvatskim ženama.
No što je to toliko upečatljivo u Hermioni? Kako je jedna djevojčica postala uzor tolikom broju djece, a čak nije ni riječ o glavnom liku?
Hermiona, nastala iz pera J. K. Rowling u serijalu o čarobnjaku Harryju Potteru, od samog je početka bila gledana kao štreberica grupe. Bila je i pomalo iritantna i uvijek znala odgovor na sve. Imala je intelekt koji je nadmašio sve ostale, ali istodobno nije znala kako se nositi sa samoćom.
Tek kada je shvatila da su u njezin život po prvi put ušli ljudi kojima može vjerovati, prepustila se tome. Tada je osjećala kao da je našla svoje mjesto u svijetu.
Junakinja je to kakva se ne viđa često
Iako je u drugom dijelu, „Harrry Potter i odaja tajni“, nekako bila u pozadini zbog činjenice što je čarolijom bila okamenjena, opet je dokazala svoju vrijednost kada je na temelju samo nekoliko tragova uspjela riješiti zagonetku i spasiti svoj život, ali i živote drugih ljudi. No četvrta godina je bila ona u kojoj je Hermiona uistinu zasjala.
Njezin pojavljivanje na božićnom balu u predivnoj plavoj haljini (ružičasta na filmu) promijenilo je percepciju koju su mnogi imali o njoj, kako u knjigama tako i izvan njih. Time je pokazala da djevojka itekako može istodobno biti modno osvještena te inteligentna i pomalo počela rušiti predrasude o „štrebericama“.
No ono što ju je učinilo uistinu posebnom vidljivo je u trenutku kada je morala podnijeti jednu od najvećih žrtava u cijelom serijalu: izbrisala je uspomene svojih roditelja na nju kako bi bili sigurni.
Nesebično se odrekla jedine stvari koju je Harry oduvijek želio – obitelji – kako bi ih zaštitila. Dok je Harry bio odabran i poseban od samog početka, Hermiona je bila junakinja koju je ona sama stvorila i upravo je zato vrijedna divljenja.
Zbog svega toga milijuni čitatelja diljem svijeta mogli su se poistovjetiti s njom.
Djevojčice koje su imale veliku, čupavu kosu, one koje se nisu mogle pronaći, one koje nisu imale prijatelje ili bile smatrane „čudnima“, one kojima su knjige bile najveći prijatelji i mnoge druge – sve su one znale da će jednog dana sve doći na svoje mjesto.
Dok smo odrastale, Hermiona nas je naučila kako vjerovati, kako se pronaći, kako biti otvoren, kako se izvući iz najtežih situacija i kako nikada ne odustati od onoga što uistinu volimo raditi. Svima nam je dala lekcije o radnoj etici i tome da je obrazovanje uistinu ključ prema uspjehu.
Junakinja je to kakva se ne viđa često, ali je nekadašnjim djevojčicama diljem svijeta dala alate da stvaraju takve junakinje – i za sebe i za druge.
