Odjednom se pojavljuje žena u bež baloneru s crvenom beretkom na glavi i kožnatom torbom u ruci. Osvrće se oko sebe i daje nam znak prstom da priđemo bliže, kao da sudjelujemo u konspiraciji.
Ja sam Vera, ilegalka, predstavlja se. Kontrola je sve stroža. Zabranjene su sve strane radiostanice i novine, osim njemačkih i talijanskih. Kretanje po gradu sada je ograničeno, zato ćete dobiti falsificirane propusnice, objašnjava nam dok vadi papire iz torbe.
U ruke dobivam žućkasti papir na kojem piše kako je redarstvena oblast dozvolila meni, rođenoj 1902. godine i zaposlenoj kao službenici, putovanje iz Zagreba u Samobor na vjenčanje. Moramo se kretati brzo, zove nas, pratite me.
Polazimo, prateći zvukove Verinih potpetica i crvenu beretku pričvršćenu špangicama u uvojke popularne 1940-ih. Zagrebačke fasade su se svojim sivo-smeđim tonovima i ranama od potresa uklopile u prizor gotovo filmski, a netom pokisle ulice sada su bile tiše i praznjikave, pridodajući dojmu da smo se vratili u prošlo stoljeće.
Vera ubrzo zastaje i osvrće se oko sebe da provjeri gleda li nas tko. Nakon proglašenja NDH po gradu su krenule brojne diverzije, obavještava nas. Ustaše su počele rastavljati drveni stadion na Maksimiru jer im je trebao materijal za gradnju koncentracijskih logora, no mladi su to odlučili spriječiti tako da su zapalili stadion. A pogledajte prozore ove zgrade, pokazuje. Nedugo nakon toga u njoj je odjeknula eksplozija. Prozori su popucali i staklo se rasulo duž ulice…
Edukacijska šetnja s elementima kazališta
Početak je to nove sezone turističko-dramskog obilaska Zagreba pod nazivom Ilegala u Zagrebu. Započeta 2019. godine, nakon nekoliko uspješnih i traženih izvedbi, ponovno se vratila na gradske ulice – ovaj put posvećena 80. godišnjici oslobođenja od fašizma.
Edukacijsku šetnju s elementima kazališta i pod vodstvom ilegalke Vere osmislila je autorica Nataša Puškar. Turu je utemeljila na istinitim događajima, prema istraživačkim razgovorima i Zborniku sjećanja – Zagreb 1941. – 1945., koji uključuje i dnevnik ilegalke Vere Jurić.
Sudionici ture zajedno s Verom prolaze kroz okupirani Zagreb, tj. točke okupljanja ilegalaca, diverzija i stradavanja.
Okolnosti su naizgled beznadne: odvija se progon Židova, Srba, Roma i svih neprijatelja režima, u državi niču koncentracijski logori, ugašena je sloboda medija, oduzima se imovina i zatiru građanska prava, a Europom bjesni rat neviđenih razmjera.
No, unatoč svakodnevnom teroru, stanovnici Zagreba pronalaze načine da se bore protiv okupatora.
Doktori i medicinske sestre, potplaćeni radnici i bankari, umjetnici i profesori fizike, fine susjede iz građanskih stanova u centru i obične prodavačice na uličnom kiosku – svi oni činili su mrežu povezanih ilegalaca koji su potajno prenosili informacije, materijale, hranu i lijekove partizanima u borbi.
U pravom ilegalnom stilu, posjetitelji su u dva navrata tijekom ture zamoljeni da ugase mobitele i krenu za Verom u opskurne prolaze našeg grada. Ulaze u prostorije u kojima se odvija prava underground predstava. Ona ujedno dotiče i dvije glavne teme ove ture: umijeće pregovora, ali i empatiju.
Tisuće je onih koji tiho i neprimjetno, ali svakodnevno i požrtvovno pomažu
Tako sudionici ture svjedoče priči o ženskoj hrabrosti i majčinskoj ljubavi usred rata kada Koraljka Blažević odluči posvojiti srpsko ratno siroče – jedno od tisuća djece spašene zahvaljujući angažmanu Dijane Budisavljević.
Nakon toga ponovno izlaze na ulice, šeću se i slušaju priče kao da se ništa nije dogodilo. Bila je to upravo jedna od taktika ilegalaca: djelovati neprijatelju pod nosom jer upravo onda neće posumnjati. Tako su se sastanci i dogovori o diverzijama često odvijali na javnim mjestima poput Zrinjevca ili u stanovima u centru grada.
U vremenima kada je bilo lakše okrenuti glavu i nastaviti svoj život, građani Zagreba pomagali su progonjenima i antifašističkom pokretu, zbog čega će kasnije Zagreb dobiti titulu grada heroja.
Danas, kada se neki srame uloge Nepokorenog grada u ovoj civilizacijskoj pobjedi - oni su heroji koje nikad ne smijemo zaboraviti.
A u danima kada se čini da nema nade i da nas okružuju samo loše stvari i loši ljudi, treba se sjetiti da u pozadini postoje tisuće onih koji tiho i neprimjetno, ali svakodnevno i požrtvovno pomažu. Što bi rekao Ivan Stevo Krajačić kojeg ćete upoznati na turi: Ja nisam došao mijenjati stranu da bih se izvukao. Ja sam na pravoj strani.
