Ana Knez, pirotehničarka iz Zagreba, već četiri godine svakodnevno korača po najopasnijem terenu. Njezin je posao neprocjenjivo važan, ona čini Hrvatsku sigurnijim mjestom.
Ana nam je u intervjuu otkrila koje izazove nosi ovaj poziv, progovorila o gubitku kolegice, stresu, stereotipima, ali i o svojoj unutarnjoj motivaciji, ljubavi prema slobodi – i životu.
Po prirodi avanturistica, kad ne radi opušta se u streljani, putuje, vozi motor, živi sto na sat, ali najdraže joj je slobodno vrijeme provoditi s obitelji.
U njezinoj se obitelji, govori nam na samom početku razgovora, već generacijama radi u u vojno-redarstvenim službama pa je i ona željela krenuti tim putem.
Najviše me motiviralo to što se ovaj posao obavlja diljem Hrvatske – ne volim jednoličnost. Osim toga, rad se organizira tako da najčešće provedemo 15 dana na terenu, a zatim imamo sedam dana kod kuće. To mi ostavlja dovoljno slobodnog vremena i dobar balans između posla i privatnog života, govori nam Ana i opisuje svoj klasični radni dan:
Kako izgleda radni dan pirotehničarke?
Moj radni dan počinje u osam sati ujutro. Dolazimo na lokaciju, detaljno pregledavam svoju opremu, testiram detektor i, ako je sve u redu, krećem s pretraživanjem terena. Svaki zvuk detektora znači da se u zemlji nalazi neki metalni predmet. Pažljivo ga otkopavam i, ako se ne radi o minsko-eksplozivnom sredstvu (MES) ili neeksplodiranom ubojnom sredstvu (NUS), nastavljam dalje. Ako je riječ o sredstvu koje se može sigurno prenijeti, odnosimo ga na posebno označeno mjesto, gdje se na kraju dana uništava. Ako prenošenje nije sigurno, sredstvo se označi i uništava se na licu mjesta.
Kako se nositi sa stresom u ovakvom poslu?
Stres je u ovom poslu neizbježan, ali najvažnije je pronaći ispušni ventil. Ani pomažu hobiji – jednostavno preusmjeri misli i izbaci negativnu energiju kroz aktivnosti u kojima uživa. Psihička stabilnost je presudna za ovakav posao, govori nam.
Ovo zanimanje još je uvijek muško u očima javnosti, stoga smo upitali Anu koliko je teško ženi nositi svu tu opremu, ali i je li se nekada susrela s predrasudama.
Dosta je teška. Osnovu čine kaciga, pancirni prsluk i detektor, ali uz to uvijek moramo imati i višenamjenski nož, prvu pomoć, zastavice, trake i još nekoliko stvari. Kad sve to nosite po brdima, stijanama i kamenjarima, zna biti naporno. Ali navikneš se.
Živ se čovjek na sve navikne, posebno ako zna da mu upravo ta teška oprema može spasiti život.
Govori nam da joj je oprema više puta spasila život, posebno kad padnu u nepristupačne terene – a to se događa često. U takvim situacijama oprema im je najbolji prijatelj.
Najvažnije je ostati svoj i znati zašto si tu
A što se predrasuda tiče – često se susreće s njima.
Predrasuda ima, kao i u svemu. Ljudi često podcijene žene u ovakvom poslu, ali naučiš to ignorirati. Dečki kao dečki, rekla bih uz osmijeh. Najvažnije je ostati svoj i znati zašto si tu.
Osim o predrasudama, Ana nam je otkrila i koja je najveća zabluda koju ljudi imaju o njezinom poslu.
Najveća zabluda od svih je ta da pirotehničari zarađuju vrtoglave iznose.
To je jednostavno mit. Ovo nije posao zbog zarade, već zbog odgovornosti i poziva, a to najviše dolazi do izražaja kad se moraju suočiti s najtežim trenucima – onima kada izgube drage ljude. Oni su svoj život dali za sigurnost svih građana naše zemlje.
Izgubila sam prijateljicu i kolegicu
Među njima je i Anina prijateljica i kolegica Josipa Bošković koja je život izgubila u minskom polju u Lici skupa s kolegom Igorom Kirinom. Taj će dan, govori nam Ana, pamtiti do kraja života.
Takvi trenuci promijene čovjeka iz temelja. Shvatiš koliko je život krhak, ali i koliko je važno ono što pirotehničari rade – jer iza svakog razminiranog metra stoji spašen nečiji život.
Kako bi ukazala na opasnost od mina, Ana je povodom Međunarodnog dana svjesnosti poručila našim čitateljima:
Nikada ne ulazite u područja označena tablama MINE. Ne dirajte ništa što izgleda sumnjivo – čak i ako vam djeluje bezopasno. Djecu držite podalje od tih mjesta. Malo nepažnje može imati strašne posljedice.
Osim ove poruke, poslala je još jednu, onu koji bi trebale čuti sve žene koje razmišljaju da se počnu baviti ovim zanimanjem.
Poručila bih ženama da ne slušaju obeshrabrenja i predrasude. Radite ono što volite. Svaka žena može ostvariti ono što želi – samo se treba zapitati: 'A što je najgore što se može dogoditi ako baš to želim?'
Najčešće je odgovor beznačajan u usporedbi s onim što možete dobiti.
Nikada ne igrajte po tuđim pravilima – imajte svoja.
Što kaže statistika?
Podaci dostupni na stranicama Hrvatskog Crvenog križa kažu kako još uvijek stotinu milijuna različitih vrsta mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava prijeti u približno 60 zemalja svijeta, među kojima je i Hrvatska.
Prema aktualnim podacima Ministarstva unutarnjih poslova - Ravnateljstva civilne zašite od 2. travnja 2025. godine minski sumnjivo područje iznosi 48,6 četvorna kilometra, dok se dodatno na 2,1 četvorna kilometra mogu naći zaostala neeksplodirana ubojna sredstva, također stoji na stranicama Hrvatskog Crvenog križa.
Uskoro nam dolaze topliji mjeseci i sve ćemo više boraviti u prirodi, stoga apeliramo na sve izletnike, planinare, šumare, lovce, stočare i sve ostale da poštuju službene oznake za minsku opasnost.
