Colin je svog sina već u ranom djetinjstvu upoznao s književnim klasicima, a zahvaljujući starijoj braći počeo je slušati Pink Floyd, Jetro Thull, King Crimson i brojne druge rock-bendove.
Kada je imao 19 godina, otac mu je poginuo u automobilskoj nesreći i to je bio trenutak koji ga je zauvijek obilježio. Majka mu je tu vijest priopćila kada je došla po njega u policijsku postaju u koju je bio priveden zbog krađe.
Shvatio sam da je gubitak mog oca stvorio vakuum u mom životu, prostor unutar kojeg su plutale moje riječi i skupljale se kako bi pronašle svoju svrhu, kazao je.
Upravo su riječi njegovih pjesama ono što već više od tri desetljeća oduševljava fanove diljem svijeta. U svojim stihovima dotaknuo se najmračnijih i najtežih tema, ali temelj većine njih je - ljubav.
Ljubavna pjesma nikad nije iskreno sretna. Ona prvo mora prihvatiti potencijal boli. One pjesme koje govore o ljubavi, a nemaju u sebi bol ili udah tuge nisu ljubavne pjesme. To su pjesme mržnje prerušene u ljubavne pjesme i ne trebamo im vjerovati. Te pjesme oduzimaju nam ljudskost i naše Bogom dano pravo da budemo tužni, a radiovalovi su prepuni takvih pjesama.
Autor koji odbija istražiti mračne dijelove svog srca nikad neće moći uvjerljivo pisati o magiji i radosti ljubavi. Moj umjetnički život centriran je oko želje ili bolje rečeno potrebe da artikuliram razne osjećaje gubitka i čežnje koji su tijekom života zviždali kroz moje kosti i pjevušili u mojoj krvi. Ljubavne pjesme su, po mojoj definiciji, tužne pjesme. U znatnoj masi mog materijala, dio pjesama uzdiže se iznad ostalih kao primjer ovoga o čemu sam pričao. Ponosan sam na te pjesme. One su moja sumorna i nasilna djeca tamnih očiju. One sjede same i ne igraju se s drugim pjesmama, ispričao je glazbenik.
Jedna od tih pjesama koje ističe kao svoj ponos jest "Into My Arms".
Ta melankolična balada bila je prvi singl s desetog studijskog albuma sastava Nick Cave & The Bad Seeds pod nazivom "The Boatman’s Call" iz 1997. godine.
Eksplicitno teološka kao i mnoge Caveove pjesme, "Into My Arms" danas se smatra himnom boli i čežnje koja istovremeno liječi slomljeno srce i kida ga u tisuće komada.
Inspiraciju za pjesmu pronašao je u dva ljubavna gubitka - razvodu od prve supruge Viviane Carneiro i prekidu kratke, ali intenzivne veze s glazbenicom PJ Harvey.
Album na kojem se nalazi i "Into My Arms" započeo je raditi nakon što ga je PJ ostavila: Album me izliječio od nje. Taj prekid ispunio me luđačkom energijom koja mi je dala hrabrost da o uobičajenim ljudskim iskustvima poput slomljenog srca pišem otvoreno, hrabro i sa značenjem. To je tip pisanja kakva sam se dotad klonio misleći da moram skrivati svoja osobna iskustva u pričama drugih likova.
Možda je baš zato i ova pjesma tako lako doprla do ljudi. Taj univerzalan osjećaj gubitka i njegovo preispitivanje, neutaživa potreba za osobom koja više nije pored tebe, prenesena je jednostavnim životnim rječnikom s kojim se svatko može poistovjetiti i razumjeti ga.
Ne vjerujem u intervencionističkog Boga
ali znam, draga, da ti vjeruješ
a kada bih vjerovao, kleknuo bih i tražio ga
da ne intervenira kada si tu u pitanju
da ne dotakne vlas na tvojoj glavi
ostavi te takvu kakva jesi
i ako osjeti da te mora usmjeriti
neka te usmjeri u moje ruke
...
Ne vjerujem ni u postojanje anđela
ali kada te gledam, pitam se je li to istina
kada bih vjerovao, sazvao bih ih zajedno
i tražio da paze na tebe
da svaki zapali svijeću za tebe
kako bi ti osvijetlili i razjasnili put
da hodaju, kao Krist, u milosti i ljubavi
i vode te u moje ruke
