Nakon vijesti o Hansardovoj smrti, upravo se toj pjesmi vraćaju obožavatelji diljem svijeta – ne samo zbog njezine ljepote, već i zbog svega što predstavlja.
U filmu Once Hansard glumi uličnog glazbenika u Dublinu, dok Irglová utjelovljuje mladu pijanisticu. Njihov odnos razvija se kroz glazbu, a Falling Slowly postaje emocionalno središte cijele priče.
Bez velikih orkestracija i dramatičnih efekata, pjesma se oslanja na dva glasa, akustičnu gitaru i jednostavnu melodiju koja ostavlja snažan dojam upravo zbog svoje iskrenosti.
To su prepoznali i članovi Američke filmske akademije pa je "Falling Slowly" 2008. godine osvojila Oscara za najbolju originalnu pjesmu.
Malo je tko tada očekivao da će skromni irski film snimljen s malim budžetom zasjeniti holivudske produkcije, no upravo se to dogodilo.
Od Oscara do Oliviera: Once je osvojio i West End i - našu Zrinku Cvitešić
Priča filma Once nastavila je živjeti i na kazališnim daskama. Istoimeni mjuzikl osvojio je osam nagrada Tony i postao jedan od najuspješnijih kazališnih naslova desetljeća.
Važnu ulogu u njegovu uspjehu imala je i naša Zrinka Cvitešić, koja je 2013. i 2014. godine na londonskom West Endu tumačila lik Djevojke.
Za tu je ulogu 2014. Zrinka osvojila prestižnu nagradu Laurence Olivier za najbolju glumicu u mjuziklu, jednu od najvećih kazališnih nagrada u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Iako će mnogima ostati zapamćen upravo po "Falling Slowly", Glen Hansard bio je mnogo više od autora jednog velikog hita. Kao frontmen kultnog irskog sastava The Frames, član dua The Swell Season i kasnije samostalni kantautor, desetljećima je gradio karijeru daleko od komercijalnih trendova.
Njegove pjesme karakterizirali su sirov zvuk, folk i rock utjecaji te tekstovi koji su uvijek stavljali emociju ispred efekta.
Poseban je bio i kao izvođač. Koncerti Glena Hansarda rijetko su bili samo reprodukcija studijskih snimki – često su se pretvarali u spontana glazbena druženja, s improvizacijama, dugim razgovorima s publikom i izvedbama koje su svaki put zvučale drukčije.
Upravo takav bio je i njegov koncert u Zagrebu, gdje je publiku osvojio neposrednošću, toplinom i osjećajem da je svaka pjesma nastala upravo u tom trenutku.
Upravo su ga zbog te autentičnosti cijenili kolege glazbenici i publika. Nije pokušavao biti zvijezda; bio je pripovjedač koji je vjerovao da je dobra pjesma dovoljna sama sebi.
