Druženje naslijepo trend je koji vani već uživa veliku popularnost, a jedna od vodećih aplikacija u tom polju – Timeleft – stigla je i u Hrvatsku. Aplikacija okuplja ekipu svake srijede na večerama u restoranima.
Sam pristup košta 12,99 eura za jednu večeru, a možete kupiti i paket od jednog, tri ili šest mjeseci, pa ispadne jeftinije. Večeru i piće plaćate sami na licu mjesta, ovisno o potrošnji.
Za početak se prijavite i ispunite mali leksikon o sebi: dob, spol, zanimanje, interesi i slično. Potom odaberete termin i cjenovni rang restorana koja vam odgovara, a nakon što vas aplikacija spoji s drugima na temelju kompatibilnosti, dobijete obavijest u kojem ste restoranu i za kojim stolom te kakvu ekipu otprilike možete očekivati.
Zvuči zanimljivo, mislila sam, ali što ako dođe samo par usamljenih čudaka i cijela se večer pretvori u Escape Room? Većina nas još se oporavlja od Tindera, pobogu. Istraživala sam iskustva drugih - osim nekoliko umirovljenika koji su aplikaciji zamjerili ime (time left ilitiga preostalo vrijeme) jer ih asocira na terminalne bolesti, stručnjaci s Reddita dali su joj masovni blagoslov.
Dodatni je plus to što aplikacija grupira ljude tako da bude više žena nego muškaraca, što potvrđuje kako je za oba spola ugodnije u ženskom društvu.
Na spoj ideš da pronađeš ljubav ili novu žrtvu, na Paint&Wine da možeš piti, ali da to izgleda ljepše i boemskije
Prijavila sam se za prvi slobodan termin i u roku od dva dana dobila potvrdu rezervacije mjesta. Saznala sam da će nas biti šest – četiri ženske i dva tipa, da smo iz sektora uslužnih djelatnosti, marketinga i IT-a, da je jedna osoba Amerikanac, pa ćemo komunicirati i na engleskom, te da će za stolom biti djevice, škorpion, blizanac, lav i bik. Pola mene mislilo je da je horoskop samo dokaz da aplikacija privlači freakove, a pola mene znalo je da se djevice (ja) i škorpioni dobro slažu.
Te večeri kiša je lijevala kao iz kabla, a ja sam pod prigušenim svjetlima restorana čekala uz čašu vina i jazz-glazbu. Kao u nekoj američkoj seriji.
Čudan je osjećaj čekati, a ne biti siguran što točno.
Na spoj ideš da pronađeš ljubav ili novu žrtvu, u planinarsko društvo učlaniš se radi zabave i izleta, na Paint&Wine da možeš piti, ali da to izgleda ljepše i boemskije…
S druge strane, čar druženja radi druženja upravo je u prepuštenosti trenutku, pa kako to onda organizirati ili mu definirati cilj? Mi smo ipak prošli kroz registraciju, upitnike, plaćanje i planiranje termina da bismo se družili, što baš i nije definicija spontanosti. Tmeleft aplikacija (Foto: Zadovoljna.hr)
Vjerujem da mnogi zbog toga zaziru od tako reguliranih oblika socijalizacije, jer su namještena kao i sastanci u Google kalendarima. Potrebni su nam ljudi i u današnjem se svijetu svi ponekad osjećamo usamljeno – ali je i dalje znak slabosti to pokazati, tražiti. Tu potragu i dalje često kamufliramo u neku aktivnost da ne bude očita. Tinder i slične aplikacije normalizirane su jer partneri dolaze i odlaze.
No ako tražiš društvo radi društva, to će možda izazvati pitanja s prizvukom sažaljenja i zabrinutosti: Kako to? Zašto? Nemaš neko svoje društvo iz djetinjstva, kvarta, posla? Gdje su ti prijatelji? Jesi dobro? Dobro je dok čovjek ima nekoga da ga bar to pita.
Iz misli me, na moju sreću i na sreću čitatelja, prenuo prvi "gost" večere.
Simpatičan mladi Amerikanac od kojeg saznajem da mu ovo nije prva večera naslijepo srijedom (dok je nama svima bila prva). Redovito ih pohađa kod kuće i na putovanjima, stekao je već puno poznanstava. Vani je to normalna stvar. Druženja poput ovih toliko su popularna da se odvijaju simultano u više restorana po gradu, a nakon večere svi na mobitel dobivaju poziv na veliko zajedničko druženje u nekom kafiću.
Tek je došao u Zagreb, a sada je već na večeri s nas petero koji ćemo mu odmah preporučiti što vidjeti i gdje jesti. Saznao je o Hrvatskoj na našoj trosatnoj večeri više nego što bi saznao da je proveo tri dana na YouTubeu, a i mi ostali odmah smo kliknuli i međusobno se pročitali predstavljajući mu najbolju hranu i glazbu, naše viđenje situacije u Hrvatskoj i slično. Neki su saznali da rade u istoj branši i odmah se povezali, neki su otkrili da imaju zajedničke prijatelje, a neki da se znaju iz viđenja otprije.
Nisu došli nikakvi čudaci ni manijaci, već simpatični ljudi
Primijetila sam i da smo bili dvije ekipe raspoređene na dva stola – za jednim su bili par žena i muškarac u 40-ima, odjeveni malo elegantnije i poslovnije. Izgleda da nas je aplikacija ipak posložila po nekom algoritmu jer je njihovo druženje izdaleka izgledalo kao pristojniji after-work koktel, dok je naše bilo začinjeno rakijicom i glasnim smijehom koji bi Logan Roy opisao kao s farme hijena.
U svakom slučaju, izgledalo je kao da su se ekipe za oba stola dobro kliknule. Zamalo sam zaboravila: aplikacija prije druženja pošalje prijedloge pitanja koja si možemo postavljati da razbijemo led i bolje se upoznamo, no svi smo se odmah složili da nam taj cringe nije potreban i da imamo hrpe svojih, boljih tema.
Na kraju večeri razmijenili smo dojmove. Priznali smo si dvojbe koje smo prije toga imali i da su sve pale u vodu. Večera je prošla bolje nego što je itko od nas očekivao. Nisu došli čudaci ni manijaci, već simpatični ljudi otvoreni za nova iskustva. Ljudi s karijerom i prijateljima, hobijima i interesima.
Nije bilo neugodne tišine i opskurnih tema. Svi su pokazivali interes jedni za druge, nadovezivali se, bili zanimljivi i zabavni sugovornici. Ostali smo u kontaktu, a možda ćemo opet otići na neku večeru.
Aplikacija na kraju večeri traži da za svakog sudionika kliknemo bismo li voljeli ponoviti druženje s njim ili bismo ga radije preskočili.
Kad sam svoje pozitivno iskustvo prepričala prijateljici koja živi u Njemačkoj, odgovorila mi je da se i ona gore sprijateljila s dvije cure preko - aplikacije za dejtanje. Ljudi su odlučili iskoristiti sva sredstva.
Kroz život smo poslom, hobijima i kojekakvim okolnostima često "svedeni" na određen krug ljudi, a ovako "režirana" druženja unatoč svojoj nespontanosti stavljaju nas u situacije izvan okvira, za stol s ljudima o kojima ne znamo gotovo ništa i s kojima trebamo naći zajednički jezik.
I uvijek se čovjek iznenadi što sve zanimljivo može pronaći – samo ako traži.