I bez da se ulazi u područje pandemije, to je samo po sebi zahtjevno jer se svi članovi obitelji moraju prilagoditi novim okolnostima, novim rasporedima, rutini i čitavoj dinamici doma.
S obzirom na to da svaka nova situacija s kojom se susrećemo po prvi put može biti izvor straha i frustracije, školska psihologinja i psihoterapeutkinja Petra Supina savjetuje kako se što bezbolnije nositi s novim počecima u životima naše djece.
Kada smo uljuljani u komfor svakodnevice, rijetko se odlučujemo na nekakvu promjenu. Kada nastupi nova okolnost, naš komfor biva narušen, a mi biramo način na koji ćemo se uskladiti. Okolnosti same po sebi nisu ni dobre ni loše, one za nas predstavljaju tek informaciju, a što ćemo mi učiniti s tom informacijom, ovisi isključivo o nama, napominje.
I upravo to dolazi do izražaja s kretanjem u vrtić i prvi razred.
Polazak u vrtić, a istodobno i u prvi razred osnovne škole sigurno je okolnost uz koju će većina ljudi biti pod stresom. No to je prirodno jer zapravo je ono što nam pričinjava neugodu strah od nepoznatog i neizvjesnost kako će to biti. Obiteljska dinamika se mijenja, uvode se promjene na dnevnoj bazi i jasno je da se osjeti nervoza u zraku. No bitno je da ta nervoza ne potraje, ističe.
Da bi se to uistinu i postiglo, psihologinja predlaže sljedeće korake koje bi roditelji trebali poduzeti. Uz njih će prilagodba na novu obiteljsku dinamiku biti jednostavnija.
1. Ne brinite o onome na što ne možete utjecati
Ono što je važno jest da ne gubimo iz fokusa stvari na koje imamo izravan utjecaj i da se ne zamaramo onime na što ne možemo utjecati.
2. Planirajte unaprijed
Pri obavljanju obveza i dnevnih poslova dobro je uvijek misliti samo o sljedećem koraku koji moramo napraviti, a ne stvarati liste i liste obaveza u jednom trenu. Idite dan po dan.
3. Partnerski podijelite poslove
Dobro je dogovoriti se oko toga što će tko obaviti, pa čak i vizualno predočiti to u formi rasporeda zaduženja i aktivnosti. Treba dogovoriti i djetetu pojasniti što će napraviti mama, a što tata ili neki drugi član obitelji. Primjerice, jedan roditelj može odvesti školarca u školu, drugi dijete u vrtić.
Velike promjene poput škole i vrtića ne moraju biti strašne, samo se treba organizirati i djeci to predstaviti kao pustolovinu.
Djetetu možemo umjesto riječi staviti sličice onoga što treba napraviti i za to mu dodjeljivati smješke, kvačice, cvjetiće i slično. Nagrade u obliku materijalnih stvari svakako treba izbjegavati, a umjesto toga uvrstiti zajedničku igru, šetnje i slično.
4. Predstavite promjene kao pustolovinu
Vrlo maloj djeci možemo samo ukratko pojasniti što će se događati, kako će se stvari promijeniti i pri tome im dati do znanja da su te promjene nešto uzbudljivo, nešto čemu se treba veseliti. Novi prijatelji, učiteljica, teta u vrtiću zapravo su novi ljudi na popisu uz koje će dijete imati priliku zadovoljavati svoje potrebe i biti sretno.
5. Zadržite pozitivan stav
Okolnosti utječu na naše živote, ali ne upravljaju njime. Mi smo ti koji odlučujemo kakve će one biti za nas. Hoće li nešto biti stres ili prilika da se mijenjamo, perspektiva je uz koju možemo samo reći: Ja to mogu i ja to želim jer u svakom trenu činim kako najbolje znam.
