Svatko od nas teži uzajamnoj ljubavi i pripadnosti. Neki se u životu žele ostvariti kroz karijeru, a neki kroz obitelj i brak. Kako god bilo, svaka osoba na ovome svijetu treba pronaći ono što je usrećuje i s obzirom na to organizirati svoj život.
Brak za muškarca i ženu predstavlja priliku da ostvare obitelj i zajedništvo kroz fizičku, emocionalnu i duhovnu pripadnost. Međutim, u brojnim kulturama ovog svijeta, pa tako i u našoj, postoji društvena norma koja nalaže da žena nakon udaje treba uzeti prezime svoga supruga.
Ova društvena praksa potiče brojna pitanja. Neke žene smatraju da tim postupkom gube svoj identitet, a neke smatraju da je to čin zajedništva i kruna ljubavnog odnosa.
Tko je, kada i zašto odredio da žena nakon udaje mora mijenjati svoje prezime?
Kroz povijest se od žena očekivalo da nakon udaje mijenjaju ne samo svoje prezime, nego i osobno ime. Nakon što napuste očinsku kuću, žene su morale iza sebe ostaviti sve što ih veže za njihovu staru obitelj. Razlog tome je bila imovina jer žena, nakon što promijeni prezime, više nije imala pravo na imovinu svoga oca.
Danas, kada je ovo pitanje stvar izbora, brak treba biti simbol ljubavi i zajedništva, a obitelj jednim prezimenom treba pokazati svoju snagu i neraskidivost. Međutim, to prezime ne treba biti nužno njegovo, već stvar dogovora koji će poštivati obje strane.
Što kaže hrvatski zakon?
Sukladno Obiteljskom zakonu, prilikom sklapanja braka, nevjesta i ženik mogu se sporazumjeti oko prezimena. Svatko može zadržati svoje prezime, mogu kao zajedničko prezime uzeti jedno od njihovih, mogu kao zajednička prezimena uzeti oba, ili jedno od njih dvoje može svome prezimenu dodati prezime bračnog druga.
Svaka žena, nakon što se uda, ima mogućnost odabrati kako će izgledati njezino ime i dokumenti. Neke od nas jedva čekamo uzeti njegovo prezime. To je dio djevojačkog sna o princezi u bijeloj haljini i princu na bijelom konju.
Koji su razlozi zbog kojih žene ostavljaju svoje prezime?
Neke od nas, s druge strane, ne mogu zamisliti promijeniti svoje ime. Brojni su razlozi – papirologija od koje se može zavrtjeti u glavi, nepotrebne komplikacije, karijere izgrađene na djevojačkom imenu. Također, potpuno je legitimno ostaviti svoje prezime iz jednostavnog razloga – zato što je ljepše nego njegovo.
Mateja je jedna od onih žena koja se odlučila na taj korak.
Mama i tata su mi imali isto prezime prije vjenčanja pa sam ja, zapravo, Bilandžija na kvadrat. Iz tog razloga nisam htjela mijenjati svoje prezime. Ne sviđa mi se što žene trebaju mijenjati svoje ime. Pola života sam proživjela s ovim prezimenom. Prije je to bilo češće, sad žene imaju puno više razloga za ostaviti svoje prezime.
Jedan od glavnih razloga je, naravno, papirologija. Trebala bih mijenjati papire u Bosni i u Hrvatskoj, a to je stvarno velika komplikacija. Tako da sam ostala Mateja Bilandžija i nakon što sam se udala, govori Mateja iz Zagreba.
S druge strane, Ivana iz Rijeke, koja je uzela prezime svoga supruga, kaže da je o tome sanjala od trenutka kad se zaljubila.
Meni je to bila velika, važna stvar. Značilo mi je puno uzeti njegovo prezime jer sam se tako osjećala dijelom njegove obitelji. Osjećala sam neku pripadnost. Imala sam sreće što mu je prezime lijepo, a moje baš i nije bilo pa sam zapravo dobro prošla, priznaje kroz smijeh Ivana.
Vjenčali smo se pred oltarom, to mi je nekako prirodno i normalno, govori Ivana i dodaje da smatra kako je to stvar odgoja jer je od malena gledala svoje roditelje i maštala o tome da uzme prezime svoga supruga. Naravno, veliku ulogu je igralo i rođenje djeteta, jer smatra da je normalno da cijela obitelj ima isto prezime.
Kako to radi ostatak Europe?
U Italiji je nedavno donesena odluka da bebe više neće automatski dobivati prezime svog oca. Do sada je u toj mediteranskoj zemlji bilo obvezno da se novorođenom djetetu daje očevo prezime, ako ga je otac priznao. Zajedničkom prijavom majčino prezime se moglo dodati očevom prezimenu i stavljalo se iza njega.
U Italiji žene zadržavaju svoje prezime i nakon udaje, što znači da su se talijanske majke do sada u većini slučajeva prezivale drugačije od svoje djece.
Veći dio zapadne Europe slijedi isti obrazac. Žene u Španjolskoj i na Islandu, primjerice, imaju tendenciju zadržati samo svoje prezime. Grčka je otišla korak dalje i krajem prošlog stoljeća donijela zakon da supruge moraju doživotno ostaviti svoje ime. U Norveškoj, koja se redovito rangira među vodećim zemljama po pitanju ravnopravnosti među spolovima, žene gotovo redovito uzimaju prezime svoga muža.
Istraživanja su pokazala da u današnje vrijeme žene sve češće ostavljaju samo svoje prezime. Obrazovanje, papirologija i odgoj najčešći su razlozi zbog kojih žene ostavljaju svoje prezime.
Primjerice, istraživanje provedeno 2016. u Velikoj Britaniji, kaže da je tada 60 posto žena htjelo uzeti prezime svoga supruga, a 61 posto muškaraca je željelo da supruga uzme njihovo prezime. Istraživanje provedeno krajem prošlog stoljeća kaže da su gotovo sve žene, bez obzira na stupanj obrazovanja, papirologiju i odgoj, htjele uzeti prezime svoga supruga.
Kakva je praksa u Hrvatskoj?
Prema podacima Odjela za središnje evidencije, sve je više slučajeva u kojima žena ostavlja svoje prezime nakon sklapanja braka. Matični uredi u Hrvatskoj su potvrdili da je ovaj trend u porastu, međutim, neznatno u usporedbi s porastom prakse gdje žena odluči imati duplo prezime.
Zanimljiv je podatak da je ova praksa drugačija u određenim dijelovima Hrvatske. Primjerice, u Zagrebu puno više žena ostavlja svoje prezime, dok je u Dalmaciji i Slavoniji to nešto rjeđe.
Statistički gledano možemo potvrditi da je prilikom sklapanja braka najveći postotak bračnih drugova koji kao zajedničko prezime uzimaju prezime ženika, ali da je odmah iza njih postotak nevjesti koje svom prezimenu dodaju prezime ženika. Bilo je i situacija da su bračni drugovi zadržali svoje prezime kao i rijetkih situacija da su kao zajedničko prezime uzeli oba njihova prezimena ili da je ženik uzeo prezime nevjeste, rekli su u Kabinetu župana Primorsko – goranske županije.
Također, sve je češći slučaj da muškarac uzme prezime svoje supruge. U Hrvatskoj najčešće muškarac uzima prezime svoje supruge kod sklapanja internacionalnih brakova.
Primjerice, žena u inozemstvu upozna muškarca i vjenčaju se izvan Hrvatske, ali odluče živjeti u Hrvatskoj. Najbolji način za izbjeći kompliciranu papirologiju je da muškarac uzme prezime svoje supruge.
Konkretno, samo je u Zagrebu prošle godine 17 muškaraca odlučilo uzeti prezime svoje supruge, a 528 žena je ostavilo svoje prezime.
Na području Osječko-baranjske županije, prošle je godine tri muškarca uzelo prezime svoje supruge, a 45 žena je odlučilo zadržati svoje prezime pa možemo zaključiti da se tradicija u kojoj žena uzima isključivo prezime svoga supruga polako, ali sigurno mijenja u smjeru u kojemu svaka osoba na ovome svijetu ima pravo na izbor.
