Kad sam bila trudna, gledala sam prekrasne profile raznih mama na Instagramu. Dijete milo leži u krevetiću, dijete sisa dok majka savršeno valovite kose milo gleda u njega, bijele ispeglane plahte, šalica beskofeinske kave i vaza s tulipanima, znate već kako izgledaju ti profili. Kao bajka. Jer jesu bajka. Kao što ne postoji Pepeljuga, ne postoji ni takav život s djetetom.
Znaš to, ali ne znaš za hormonsko plakanje u tjednima nakon poroda. Influencerice ne pričaju o tome. Plakanje se ne lajka. A zapravo većina nas mama plače nakon poroda, i to je sasvim normalna pojava koja se zove baby blues. I kad prođe blues, dio mama ostaje nesretan, neispunjenih očekivanja koja su se pred njih podstavljala prije poroda. Nekom starijem se požališ pa kažu kako toga nije bilo ranije. Nije li?
Pročitala sam knjigu Betty Friedan iz 1960-ih "Feminine Mystique" i naletjela na poglavlje koje se zove "Problem koji nema ime". Dok sam ga čitala, u sebi sam govorila "ovo sam trebala znati ranije".
Betty Friedan je još prije 60 godina intervjuirala majke koje su joj anonimno priznavale da nisu ispunjene, da su usamljene i da ih je sram priznati kako su izgubljene usred podizanja obitelji. Američka predgrađa s kućicama ispred kojih su savršeno pokošeni travnjaci bila su slika sretnih obitelji, a u tim kućama živjele su nesretne mame.
No o tome se nije govorilo. Nije bilo društvenih mreža. Nismo mogle lako jedna drugoj dijeliti informacije, nismo se natjecale s cijelim svijetom u tome koja je mama bolja, nego samo sa susjedstvom. Danas je stanje gore jer se mjerimo sa svima.
Nije teško zapasti u depresiju. Prije su se majke brinule oko ospica i dječje paralize, danas se brinu oko korone i 101 stvari koje nisu postojale ranije.
Mame influencerice toliko lažiraju stvarni život da olako drugima stvaraju komplekse, jednako kao što fotošopirane žene na naslovnicama nameću nestvarne standarde ljepote zbog kojih mislimo da smo ružne, ili barem nedovoljno lijepe. Jer tamo nitko nema grbu na nosu, prišt ili dlaku na bradi, podočnjake također.
Ne, mame influencerice nisu neispavane, to se sve raduje non-stop, popeglane frizure, savršena šminka. A opet, brendovi guraju samo takve mame. Jer stvarne mame, one koje prezentiraju stvaran život, nisu u skladu s brendovima. Kako da se krema reklamira ako dijete slučajno plače? Ispast će da krema pecka pa da dijete plače. Kako da se beskofeinska kava reklamira uz mamu s podočnjacima? To jednostavno nije poželjan život, imati podočnjake. A brendovi prodaju bolji život. Oglašavanje je prodaja boljeg života.
Nije teško zapasti u depresiju. Prije su se majke brinule zbog ospica i dječje paralize, danas se brinu zbog korone i 101 stvari koje nisu postojale ranije. Prije su majke pile Valiume ili kako se to popularno u slengu zvalo Mother’s Little Helper (Mamin mali pomagač), a danas piju antidepresive.
Pisala sam vam o postporođajnoj depresiji i ranije. Mislim da jedan članak nije dovoljan. Moramo dovoljno puta ponoviti nešto da to normaliziramo. Postporođajna depresija nije bolest modernog doba ništa više nego što je to bila bolest doba naših baka i mama, samo se o tome nije govorilo.
A kad se o nečem ne govori, onda to ne postoji. Danas kad su žene dobile snagu da se otvore i pričaju o svemu, čini nam se da se odjednom pojavila i ta nesretna depresija, ali stvar je samo da smo napokon progovorile o tome!
Šezdeset godina nakon Betty Friedan osjećamo isti problem kao i naše bake i mame, samo na drugačiji način.
Danas žene uglavnom rade. Osjećaju pritisak jer rade, a nisu sa svojom djecom. Ako pak ne rade, onda osjećaju kao da ih društvo gleda negativno. Zbog toga se često uznemirujemo i preispitujemo svaku odluku. Obveze su postale strašne, kompetitivnost je narasla, normalno da nam je život ponekad kaotičan i prenatrpan. Željele bismo sve kućice uspješne žene poklikati:
• Radim i uspješna sam u poslu
• Provodim puno vremena s djetetom
• Svaki dan kuham zdravo
• Educiram se o odgoju
• Vozim djecu na x aktivnosti
I tako dalje. Znate na što mislim.
Uostalom, prije smo živjeli u zajednicama, u kućanstvima u kojima su mame i bake uskakale, a danas većina mama nema pomoć koju ne treba platiti. Srećom, pomalo kao društvo napredujemo i očevi sve više shvaćaju koja je njihova uloga u odgoju djeteta te nose s nama mamama teret roditeljstva.
Ako mislite da je samo vama teško, nije. Potražite pomoć, postporođajna depresija da se liječiti. Niste ludi, s vama je sve OK, samo vas je malo "prebacilo". Osim stručne pomoći, više se družite.
Nazovite prijateljicu i izađite s njom van u šetnju ili na kavu, socijalizacija je jako korisna za mlade mame. I dajte si vremena. Prije svega za sebe.
