Majke nakon poroda carskim rezom imaju veću šansu pasti u postporođajnu depresiju, pokazalo je jedno istraživanje. Je li to zbog samog carskog reza ili zbog naših i tuđih očekivanja te svojevrsnog društvenog stigmatiziranja takvog porođaja?
Nekoliko je tu stavki koje igraju ulogu:
1. Carski rez često se smatra privilegijom bogatih koje žele bezbolan porod i nepromijenjen izgled „tamo dolje“, a sve što je privilegija neke skupine automatski nailazi na osudu.
2. Jedino se vaginalni porod smatra prirodnim, pa je onda ovo neprirodno valjda second best. Samim time ni vi kao majka niste kandidati za majku godine.
Carski rez nije moda. Ne svakome. Premda, ako se može smatrati privilegijom, većina žena ipak na carskom završi ne svojom voljom. Uostalom, dobiješ rez na trbuhu, nije baš da prođeš bez ikakvog traga.
Nisam birala svoj porod carskim rezom. Nisam došla i tražila da me anesteziraju i razrežu kako bih postala majka. Definitivno nisam mislila da ću carskim rezom izbjeći bol jer ako nemaš bolove od kontrakcija tijekom vaginalnog poroda, dočekaš one postoperativne bolove.
Ustajanje iz kreveta nakon poroda carskim rezom pamtim kao fizički najzahtjevniji dio u svom životu, ma nema šanse da ustanem, boli ko sam vrag. I boli još tjednima nakon toga.
Kad je doktorica rekla Idemo na carski zbog x razloga, nisam skočila od radosti sa stolca. Nisam se osjetila privilegiranom. Zvučala je ozbiljno, pitala sam još jednom, pa drugi put je li ikako moguća opcija vaginalnog poroda (jer sam tako planirala) i kad mi je iznijela moguće rizike te vlastito stručno mišljenje, suprug i ja smo se pogledali i ja sam rekla: Vi ste doktorica, ne mi, idemo na carski.
Trebala si inzistirati na prirodnom porodu, ovako ti je beba ostala bez vrijednih stvari za imunitet, pročitala sam savjet jedne žene drugoj na jednom forumu još prije nego što sam rodila.
Carski rez nije porod i Prirodni porod je jedini zdrav za bebu dvije su rečenice koje se često provlače po forumima ili Facebook komentarima. I to su dvije jako ograničavajuće i uvredljive rečenice.
Čitala sam i ja o posebnom koktelu bakterija koji se prenosi s majke na dijete u porođajnom kanalu i koji čini osnovni mikrobiom za tu bebu te je osnova za stvaranje dobrog imunosnog sustava. Bila sam svjesna toga kad sam čula „carski rez,“ ali to mi nije bilo presudno.
Vjerujem doktorima, iako ćete mi se možda neki vi smijati. Sigurno znaju više od nas koji o medicini znamo s interneta. Doktori ne vole da im se netko miješa u struku jednako kao što većina nas ne voli da nam se netko miješao u posao koji dobro radimo već 20 godina.
Nisam htjela biti odgovorna ako se mojoj bebi nešto dogodi za vrijeme vaginalnog poroda. Ne samo da znam osobu čiji je brat tako ostao bez kisika i nažalost doživotni invalid, nego sam gotovo i sama umrla na porodu nakon 14 sati poroda jer sam bila prevelika i jedva sam izašla van.
Mama mi je pričala kako su babice više puta šaptale dijete će ostati bez zraka, neće ovo biti dobro. Srećom, ispalo je dobro. No što da nije?
Da mi beba zbog mog inzistiranja na prirodnom porodu doživi neko oštećenje, ne bih si to nikad oprostila. Zato sam i danas sigurna da je to bila odlična odluka. Uostalom, utješio me kasnije jedan članak poznatog američkog doktora koji je rekao kako se s vremenom razlike u mikrobiomima između beba rođenih carskim rezom i vaginalno rođenih uglavnom izjednače. Znači, nije da ću naštetiti djetetu zauvijek.
Čitamo puno svi, danas više nego ikad znamo svoja prava, a i sebe zamišljamo kao majke kraljice koje su svojom snagom donijele na svijet biće u trenucima najveće boli. Čini mi se kao da neki broj žena tu žrtvu spočitava onim ženama koje su rodile carskim rezom. A kasnije i toj istoj djeci.
RAĐALA SAM TE 20 SATI, A TI MENI OVAKO VRAĆAŠ!? Ajmo malo nabiti krivnju nekom jer se rodio da lakše manipuliramo njime.
Carski rez nije porod i Prirodni porod je jedini zdrav za bebu dvije su rečenice koje se često provlače po forumima ili komentarima na Facebooku. I to su dvije jako ograničavajuće i uvredljive rečenice kojima žene-majke-žrtve-kraljice pokušavaju sebe staviti na pijedestal majčinstva jer su se više mučile od ovih „pomodarki“, iako većina „pomodarki“ to nije. Nego je bila hitna situacija.
Vrijeme je da konačno promislimo ne dvaput, nego deset puta, prije nego što napišemo nešto majci koja je napravila najbolje što je mogla za svoje dijete u situaciji koju nije planirala.
A to kako ste vi rodili ionako nije ničija briga niti će djetetu to biti bitno. Djeci je bitna vaša ljubav i pažnja.
