Možda će vas iznenaditi znanstvena spoznaja da su, od osnovne do srednje škole, djeca sposobna donositi odluke koje su jednako dobre kao i odluke koje bismo mi donijeli umjesto njih. I što im više damo mogućnost da donose vlastite odluke, to će biti bolji u tome kako budu rasli.
No kako uopće početi s tim? Kada je pravo vrijeme za to?
Ono što je najvažnije u tom procesu jest dati djeci prostor da sami donose svoje odluke. Tako će od najranije dobi učiti kako to činiti, a to će im pomoći i već u osnovnoj školi i smanjiti im osjećaj bespomoćnosti. Mozak se razvija u skladu s načinom na koji se koristi, pa što više iskustva djeca budu imala u donošenju odluka, to će više moći razmišljati smirenije i jasnije, umjesto da dopuštaju svojoj tjeskobi da odlučuje umjesto njih.
Evo što možete učiniti kako biste svom djetetu pomogli da razvije snažan osjećaj kontrole nad sobom i svojom budućnošću odnosno da samo počne donositi samostalne odluke.
1. Započnite jednostavnim pitanjima još u vrtićkoj dobi
Zamolite svoje dijete da napravi popis onoga za što bi željelo biti zaduženo kod kuće, primjerice pospremanje svojih igračaka, zalijevanje cvijeća, biranje odjeće za odlazak u vrtić ili park... Kada se dogovorite o tome, onda se toga i držite. No ako vidite da to ide u pogrešnom smjeru pa, primjerice, dijete želi u vrtić u kostimu za maskenbal, pitajte dijete o tome: „ Misliš li da je je dobro otići u vrtić odjeven u bubamaru? Što misliš o tome da ipak to ostavimo za drugi put?“
Pokušajte izbjegavati visoke tonove i koliko je god u tom trenu moguće, budite dosljedni. Djeci treba dosljednost.
Kako dijete bude raslo, tako ga sve više uključujte i u druge odluke, primjerice o izletu na koji želi ići, što želi pokloniti baki ta rođendan i slično.
2. Da bi dijete donijelo vlastitu odluku, mora biti upoznato s činjenicama
Neka promišljenost i prikupljanje informacija budu preduvjet za donošenje odluka. Razgovarajte o problemu sa svojim djetetom, a zatim recite: “To je tvoja odluka. Imam povjerenja tvoju odluku. Samo bih voljela/volio da razgovaraš sa mnom i tome. Volim vidjeti kako razmišljaš.“
Te rečenice, a posebno ova posljednja, pokazat će djetetu da vjerujete u njega, a to će ojačati i njegovo samopouzdanje, a i vaš odnos.
3. Dajte djetetu prostora za pogreške
Osim ako vaše dijete ne želi učiniti nešto što je doista grozna ideja, dajte mu prostora da griješi. To nikako ne znači da mogu raditi sve što požele.
Djeca u već vrlo ranoj dobi mogu početi donositi vlastite odluke.
Naravno da mu nećete dopustiti da skače sa stola u kostimu superjunaka, no ako vaš tinejdžer želi odabrati njemački jezik umjesto engleskog, iako je u vašim očima engleski praktičniji i bolji odabir za budućnost, pustite ga. Neka samo iskusi s kojim će jezikom biti u prednosti, ovisno o njegovim preferencijama.
4. Pitajte dijete želi li savjet
Recimo da je vaše dijete suočeno s odlukom između odlaska na rođendansku proslavu za koju je već prihvatilo poziv i odlaska u kino za koji je poziv dobilo tek pred koji sat.
Prije nego što uskočite s: "Obvezao si se za rođendan, moraš ići na rođendan", mogli biste reći: "Želite li čuti moj prijedlog?" ili "Mogu li ti reći kako ja to vidim?" Ako vaše dijete kaže "ne", odstupite. Želite igrati ulogu pouzdanog savjetnika za svoje dijete, a ne autoritarnog šefa.
5. Razgovarajte o prošlim događajima o kojima je dijete samostalno odlučivalo
Na koncu, da biste dijete uopće mogli poučiti racionalnom donošenju odluka, što će mu biti važno tijekom čitave odrasle dobi, važno je da ono ima povjerenja u vas i da vam se može obratiti ako samo vidi da je u nečemu pogriješilo.
Da biste to postigli, postavljajte mu ovakva pitanja:
Što misliš, kako je to prošlo?
Postoji li nešto što bi idući put drugačije napravio/la?
Što je dobro prošlo?
Mogu li ti nekako pomoći?
Imajte na umu da je sve ovo proces koji nikad ne završava Od odluke o tome što će odjenuti u vrtić do toga kojim će se zanimanjem baviti, najvažnije je da u tome ima vašu podršku te da mu, u skladu s racionalnošću, dopuštate da uči.
