Psovanje je normalna pojava u životu djeteta, a obično se javlja oko druge godine života. Međutim, roditeljima može priuštiti mnogo neugodnosti pa se mnogi pitaju što mogu učiniti po tom pitanju.
Zašto djeca psuju?
Djeca svakog dana uče nove riječi, koje čuju od druge djece i odraslih, pa se tako među njima nađu i psovke. Dijete vrtićke dobi ima beskrajan (i normalan) apetit za nove riječi.
Prije pete ili šeste godine života ne mogu shvatiti da postoje situacije u kojima izgovaranje psovki nije primjereno. Kada ga pak opominjete zbog toga, ono shvaća da je napravilo nešto što je priviklo vašu pažnju. Da bi dijete opet privuklo vašu pažnju, ponavlja psovku i tako u krug.
Osim toga, dijete će češće psovati u poznatom okruženju jer se tu, ako je riječ o funkcionalnoj obitelji, osjeća sigurno.
Dakako, temeljni razlog zbog kojeg je uopće došlo do psovke je taj što djeca uče po modelu. Ono što kod vide kod roditelja ili drugih članova obitelji, ponavljaju po obrascu. U njihovoj percpeciji, ako je nešto napravio roditelj koji im je u toj dobi uzor, to ne može biti loše.
Tek se u osnovnoškolskoj dobi uče društvene konvencije i primjerna pravila ponašanja u svakoj prilici.
No što napraviti do tada?
1. Ne pridajte preveliku pažnju samom činu
Prije nego išta kažete ili se čak počnete i smijati, duboko udahnite. Ne želite neželjenom ponašanju pridavati previše pažnje.
2. Uzmite u obzir kontekst
Zatim djetetu postavite pitanje „Kako si se osjećao/la kada si to izgovorio/la?“ Važno je poznavati i razumjeti i kontekst u kojem je izgovorena psovka. Ako dijete ima neki izazov s kojim se susreće u vrtiću, a kod kuće vidi da roditelj psovkom reagira na stresnu situaciju, i ono će se tako ponašati.
3. U djetetu izazovite empatiju
Postavite djetetu pitanja poput: Kako bi to drugačije mogao reći? Bi li to izgovorio u vrtiću ili školi? Ako je ta psovka bila upućena drugoj osobi, odmah nakon te radnje morate djetetu pojasniti da to nije prihvatljivo ponašanje.
Dijete do 12. godine obično zna 30 do 40 psovki.
Postavite djetetu pitanja poput: Što misliš, kako se osjećao Marko kada si mu to rekao? Kako bi se ti osjećao da ti je to netko rekao?
Kada pokaže empatiju, pohvalite ga. Podržite ponašanje koje želite vidjeti.
4. Budite konkretni s pravilima ponašanja
U svemu tome budite konkretni. Djeca vrtićke i predškolske dobi ne mogu razumjeti suptilnost, ali mogu razumjeti pravila. Dajte im do znanja što se smije, a što ne. Navedite primjere školskih pravila koja oni već znaju kako biste pojačali kontekst.
5. Vodite svojim primjerom
Sve ranije spomenuto pada u vodu ako će dijete na dnevnoj bazi kod kuće slušati psovke. Ona upijaju poput spužvi, pa je zato iznimno važno kakav vokabular skupljaju od svojih roditelja i ostalih članova obitelji.
