Socijalnim vještinama smatraju se sposobnosti prilagođavanja i pozitivnog ponašanja koja nam omogućuju da se uspješno nosimo sa zahtjevima i izazovima koje pred nas stavlja svakodnevica. One se uče još od najranijeg djetinjstva, a u tome presudnu ulogu imaju roditelji.
Dijete bi u predškolskom razdoblju trebalo svladati temeljne socijalne vještine kao što su dijeljenje, suradnja s drugima, slušanje, slijeđenje uputa, poštivanje osobnog prostora, stvaranje kontakta očima s drugima te primjena pravila lijepog ponašanja.
Zato ćemo se usredotočiti na svaku od njih te iznijeti i primjere koji će pokazati kako to ostvariti i u praksi.
1. Dijeljenje
Sve od dijeljenja igrački s prijateljima do prostora s braćom i sestrama, ovo je vještina koju dijete treba savladati kako bi se izbjegle drame i plač svaki put kada mu netko „otuđi“ igračku ili neki drugi predmet.
Obično djeca u dobi od dvije godine već rado dijele svoje stvari s drugima, no to je najčešće u situacijama kada ih, primjerice, određena igračka više ne zanima, pa samim time ništa ne „gube“. Potom pak počinje razdoblje usredotočenosti na samog sebe u kojem se javlja tzv. egoistično ja, kada je potrebno poraditi na učenju ove vještine.
No to se neće postići tako da se dijete prisiljava da drugome da nešto svoje, naročito u društvu nepoznatih mu ljudi, nego mora vidjeti i roditelje kako to rade te ujedno uključiti i „ja poruke“. Primjerice, djetetu se može reći da će vas dijeljenje keksića ili igračka s drugima usrećiti, a potom promatrajte kako reagira. Dakako, uspjeh neće doći od prve.
2. Suradnja s drugima
Kada dijete krene u vrtić, naročito je važno da stekne vještinu suradnje s drugima. Ta je vještina nužna kako bi se slagalo s novim prijateljima i bilo sretno, a to će se preslikati i na odraslu dob.
U dobi od tri do četiri godine dijete već može raditi s drugima na zajedničkom cilju kao što je, primjerice, priprema za igrokaz, igra u kojoj sudjeluje čitava vrtićka skupina ili pak građenje kule od kockica s drugim djetetom. Neka od njih poželjet će voditi, dok će druga radije slijediti ostale.
Kako god bilo, u roditeljskom domu to se može učiti na svakodnevnim stvarima, poput pripreme zajedničkog obroka. Dakako da pritom malom djetetu nećete dati da rukuje oštrim predmetima, no može s vama mijesiti tijesto, staviti laganiji prazan tanjur na stol i slično.
3. Slušanje
Slušanje je prva jezična djelatnost s kojom se dijete susreće, mnogo prije nego što dođe do govora, čitanja i pisanja. No da bi se nekoga uistinu i čulo, odnosno shvatilo kakvu nam poruku šalje i zašto mu je ona važna, nužno je naučiti kako slušati.
Kada dijete krene u vrtić, naročito je važno da stekne vještinu suradnje s drugima. Ta je vještina nužna kako bi se slagalo s novim prijateljima i bilo sretno, a to će se preslikati i na odraslu dob.
Ta se vještina najlakše može usvojiti čitanjem priča. Dok djetetu čitate njegovu omiljenu knjigu, zastanite svako malo i upitajte ga što se do sada dogodilo u priči. Postavljajte i potpitanja, tražite što više detalja.
4. Slijeđenje uputa
Slijeđenje uputa i njihovo razumijevanje nužno je za kasniji uspjeh u školi, kao i na radnom mjestu. Što se tiče samog ranog djetinjstva, bilo da djetetu govorite da mora pospremiti igračke ili se ispričati prijatelju u vrtiću, važno je da dijete to zaista i shvati.
No potrebno je izbjeći zamku postavljanja pitanja.
Dakle, nemojte reći: Molim te, možeš li pokupiti svoje igračke? Tako će dijete imati dojam da ima opciju biranja između toga hoće li ili neće pokupiti svoje igračke, a time se povećava vjerojatnost da to neće učiniti.
Također treba izbjegavati nizanje uputa. U jednoj rečenici odjednom izrecite samo jednu uputu. Dakle, recite, primjerice, neka pokupi igračke. Kada to napravi, tek se tada usredotočite na to da pokupi razbacanu odjeću.
5. Poštivanje osobnog prostora
Otkad se rode, djeca su vezana za majku i njezino tijelo. Vole uvijek biti uz nju, a često im separacija predstavlja značajan problem. No kako vrijeme odmiče, tako dijete i uči da svatko od nas ima svoj osobni prostor.
U tome može pomoći i pridržavanje kućnog reda. Primjerice, naučite dijete da kuca na vrata soba i kupaonice, naročito ako ima braću i sestre. Također je važno da se u razgovoru ili igri s drugima drži pravila da bude od njih udaljeno barem 40 cm (što se smatra najužim osobnim prostorom). No kako dijete još ne može shvatiti percepciju centimetara, koristite dužinu medvjedića ili neke druge igračke kao primjer.
6. Stvaranje kontakta očima
Gledanje druge osobe u oči dok razgovaramo s njom jedan je od najvažnijih elemenata neverbalne komunikacije. Ipak, mnoga se djeca muče s time.
Tome možete doskočiti pokaznim primjerom. Recite djetetu neka vam ispriča najdražu priču ili što se dogodilo u vrtiću, a potom gledajte svuda osim u njega. Potom pak tijekom pričanja druge priče gledajte ravno u njega. Upitajte ga kako se osjećalo u jednoj, a kako u drugoj situaciji.
7. Pridržavanje pravila lijepog ponašanja
Četiri čarobne riječi moraju se naći u vokabularu svakog predškolarca, a to će se najlakše postići primjerom. No nije dovoljno da djetetu samo govorite da kaže Hvala, Molim, Izvoli, Oprosti ili da pozdravlja pri ulasku u trgovinu, nego to morate raditi i sami.
Pozdravljajte susjede na ulici, uvijek kada nešto dajete djetetu, nemojte izostaviti riječ "izvoli" i slično. S vremenom će sve to upiti poput spužve.
