Nakon što je na društvenim mrežama objavljen video u kojem se malo dijete igra s odraslim haskijem, neke je taj prizor razgalio, kao još jedna potvrda da se dijete i pas mogu odlično slagati i da nema opravdanja za one koji se riješe psa zato što dolazi beba. I to je potpuna istina, no je li igra u tom videu zaista bezazlena i uživa li pas uopće u njoj?

Zapitali su se to mnogi kada su vidjeli prizor u kojem dijete stalno ide prema psu koji izmiče.

Meni se ne sviđa ovakva interakcija djeteta i psa. Nije ništa prestrašno, ali smatram da puštati ovako malo dijete bez konkretnog nadzora u bilo kakvu interakciju sa psom nije dobro. Konkretan nadzor ne znači da smo mi iza kamere, a dijete i pas u slobodnoj interakciji poput ove na videu, komentira Sandra Ilievski, instruktorica i savjetnica za ponašanje pasa, pa nastavlja:

Pas tolerira dijete, ali da uživa u interakciji - ne, ne uživa. U niti jednom jedinom trenutku pas se ne vraća djetetu, već se stalno miče od djeteta.

Dijete konstantno trči prema psu, vrišti i grabi ručicama. Postoji još nekoliko videa s istim psom i djetetom i na svakom videu se pas miče. Na jednom čak odlazi u kuhinju pod stol.

Mislim da psu takva interakcija ne odgovara jer je preintenzivna, ali ne mislim da pas ne želi uopće imati posla s djetetom. Želi, ali mu je djetetovo ponašanje previše, pa uzmiče. Tu bi roditelji trebali pažljivije kontrolirati situaciju jer se tako malom djetetu ne može objasniti kako da se ponaša prema psu.

Kako onda prepoznati pravu igru između psa i djeteta, odnosno da pas uživa u njoj?

Ono što ljudi često percipiraju kako poziv na igru je karakterističan naklon ('play bow'). Međutim, naklon nije isključivo poziv na igru, već je također jedan od smirujućih signala. Smirujući signali (eng. appeasement signals) imaju funkciju da pas poruči drugom psu, osobi ili životinji da nije prijetnja ili da primire drugu stranu ako im nije ugodno ili su nesigurni u njezinoj prisutnosti. Drugim riječima, to su signali kojima psi žele spriječiti ili umanjiti konflikte.

Kada je u pitanju stvarni poziv na igru, naklon je dubok, stražnjica psa visoko u zraku, a težište tijela je prema naprijed. Uši psa su opuštene, blago naćuljene prema naprijed ili malo u stranu. Rep je opušten, visoko u zraku, zamasi repom široki. Usta su otvorena, pas djeluje kao da se smije. Cijelo lice i tijelo su opušteni, opisuje Sandra.

Za razliku od poziva na igru, naklon kao smirujući signal je drugačiji - težište tijela je prema nazad, stražnjica bliže tlu, rep u ravnini ili prema dolje, mahanja repom nema ili su zamasi vrlo kratki i brzi. Usta su zatvorena, pogled ukočen, uši polegnute u stranu ili priljubljene uz glavu unazad. Pas djeluje napeto.

Važno je naglasiti da se bilo kakvi signali izmjenjuju vrlo brzo pa su potrebne dobre obzervacijske vještine, pažljivo promatranje i analiziranje te poznavanje pseće komunikacije i govora tijela da bi se mogla uočiti razlika, napominje Sandra te objašnjava što zapravo vidimo u videu s haskijem koji je postao viralan.

Djecu odmalena treba učiti da pas nije igračka, već živo biće sa svojim potrebama

Na videu, kada se dijete približi psu i krene rukama prema njemu, pas se naglo spušta u naklon, težište tijela je prema nazad, rep je savijen prema dolje, uši priljubljene uz glavu, pas zatvara usta i oblizuje se/mljacka (još jedan signal smirivanja), odskoči unatrag i miče se od djeteta.

Nemojte da vas rep zavarava jer kod haskija prirodno stoji gore. Ako pažljivo gledate, rep se naglo spušta i diže. Usta također - haski dahće, ali nema karakterističan 'osmijeh' psa koji je opušten i veseo - kutovi usana su blago prema dolje, vide se nabori i općenito cijelo lice ne djeluje opušteno.

Odskakanje je karakteristično i za igru, samo u igri, psi odskoče, otrče, pa na distanci naprave naklon (jedan ili oba psa), pa se zatrče jedan prema drugom, pa se naganjaju, hrvaju, skaču...

Na videu pas odskoči, ode na kauč, pa skoči na pod, ali niti u jednom jedinom trenutku ne napravi naklon koji dijete zove na igru, već tek kad dijete priđe bliže i grabi rukama brzo se spušta u gore opisani naklon/smirujući signal, ponovo odskače i miče se. U jednom trenutku čak i začvaka zubima prema djetetovu licu - ne vidi se dobro jer se sve brzo odvija i jer su snimani s leđa.

VOLE LI PSI ZAGRLJAJE?

Odrastanje uz psa i ljubimce može biti i često jest predivno iskustvo. Djeca uz njih, naravno, uz pravilno usmjeravanje od roditelja uče što znači biti odgovoran. Nauče da ljubimci ovise o nama i trebaju našu brigu, da im se treba u potpunosti posvetiti – ljubimca treba redovito hraniti, mijenjati mu vodu, brinuti o higijeni i zdravlju, pse treba redovito šetati i počistiti za njima na javnim površinama. Aktivno uključivanje djeteta u brigu i odgoj ljubimca pomaže razvoju empatije i izgradnji samopouzdanja, ljubimci često na dijete djeluju smirujuće.

Djecu odmalena treba učiti da pas nije igračka, već živo biće sa svojim potrebama. Treba ih učiti da psa ne diraju kada spava ili se odmara, da mu ne otimaju igračke ili hranu iz usta, ne čupaju ga i ne potežu za dijelove tijela, da se uz psa ponašaju smireno, da mu se ne unose u lice, pogotovo ako pas nema prostora maknuti se i stjeran je u kut.

Posebnu pažnju treba posvetiti kada male bebe počnu puzati ili su u dobi kada im se još ne može jasno objasniti kako se ponašati u prisustvu psa, a pas im može biti posebno zanimljiv, ističe instruktorica.

Istovremeno i psa treba učiti pozitivnim pristupom da ne skače po djeci, da pušta predmete na znak, da ode na svoje mjesto, da siđe s namještaja ako mu je dopušteno da ide gore.

Psi generalno ne vole da im se prilazi rukom iznad glave, da ih se pritišće i grli, da ih se naglo budi kada spavaju (to ni mi ne volimo), ne vole grubost, naglo upadanje u osobni prostor.

Neki psi vole zagrljaje, no takvi psi sami će tražiti našu ili djetetovu blizinu i nježno se privinuti, leći pokraj nas, gurati se u naše ili djetetovo naručje.

Velika je razlika kada pas sam to želi i traži ili kada ga na to prisiljavamo. Pas koji se ne želi ili ne voli grliti nekada će naočigled pružati otpor i odmicati se – tada ga treba pustiti da se makne! Neki će se psi prepustiti, ali po njihovu izrazu lica i govoru tijela možemo vidjeti da im nije ugodno. Zbog toga sam nadzor nije dovoljan, već roditelji trebaju naučiti čitati signale kojima pas poručuje da mu nije ugodno i pažljivo promatrati interakciju, objašnjava Sandra Ilievski.

Najčešći su signali okretanje glave ili skretanje pogleda, ponekad okretanje cijelog tijela, uzmicanje, zijevanje, oblizivanje i mljackanje. Ponekad su ti signali vrlo suptilni, često dolaze u kombinaciji više njih odjednom (pas skreće pogled, oblizne se i zijevne).

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju