Pristupiti djetetu u tinejdžerskoj dobi može biti vrlo izazovno i ponekad se čini da je nemoguće pronaći rješenje idealno za obje strane.
Kako biste tijekom iduće rasprave bili sigurniji u to da ste odabrali prave riječi i pravi način na koji ćete riješiti sukob, pomiriti se s vašim tinejdžerom, ali mu ujedno i postaviti granice, pročitajte savjete magistre psihologije Brune Bebić, stručne suradnice Centra za psihološko savjetovanje Sirius.
Budite kratki i jasni
Duga objašnjavanja, opravdavanja vlastitih odluka i slično ne donose posebnu korist već se često otvara mjesto za dijete da pregovara opet s vama te se nađete u začaranom krugu. Pretpostavljamo da je većina adolescenata tijekom svađe ljutita i frustrirana, a tada s njima u komunikaciji treba ostati smiren, kratak i jasan.
Ono što se svakako preporuča je u kratkim rečenicama objasniti vašu odluku, bez okolišanja. Zatim validirati emociju kod djeteta i ostaviti prostor za razgovor kada se smirite. Ono na što se roditelji trebaju usmjeriti je održavanje vlastite kontrole emocija i ponašanja.
Ako osjetite da gubite kontrolu, napustite raspravu. Naime, adolescent će u jednom trenutku zasigurno izgubiti kontrolu, što se u njegovoj dobi i očekuje, a upravo su roditelji onda ti koji moraju skupiti svu snagu za održavanje vlastite kontrole.
Birajte svoje bitke
Odredite što je vama kao roditeljima važno u odgoju djeteta i to su teme na kojima se ne popušta. U tim temama nam je važna dosljednost ma koliko bilo teško, a bude. Na tim temama gradimo poštovanje, učimo granicama, stvaramo sigurnost i poznato okruženje djetetu. Ostale bitke prepuštamo. Cilj nam je odvojiti dijete od misli da roditelj neprestano nešto zahtjeva ili se ljuti zbog nečega. Zbog toga biramo vlastite bitke kako bismo olakšali sebi i djetetu.
Ako vam je iznimno bitno da vaše dijete bude kod kuće u točno određeno vrijeme, to neka bude stavka na koju ćete staviti naglasak i oko nje nema popuštanja. Ali ako kada dođe kući ostavi cipele tamo gdje im nije mjesto ili odbije večeru jer je vani pojelo neki fast food obrok, oko toga nemojte pokretati raspravu.
Dijete je ispoštovalo uvjet koji ste istaknuli kao najvažniji i nemojte odmah na taj uvjet nadograđivati nove.
Pripremite se za kompromise
Kompromis nam daje osjećaj da smo viđeni, da je naše mišljenje važno. Zato je kompromis jedan od uspješnijih načina rješavanja nesuglasica pogotovo u obitelji. Otvorenost kompromisu podrazumijeva i spremnost za promjenu i kod djeteta i kod roditelja.
Kada rješavanju rasprava u obitelji pristupimo kompromisom tada dajemo mogućnost svakoj osobi koja je dio rasprave da ponudi prvo svoje viđenje situacije, a zatim i željene korake i ideje kako bi se to moglo riješiti. Samim tim gradimo kod djeteta sposobnost za komunikaciju, pregovaranje i mogućnost da uvijek posluša i drugu stranu priče.
Jako je važno držati se postignutog dogovora kao roditelj i time učiti dijete da vam može vjerovati, komunikacija, pregovor i uvažavanja i poštivanje obiju strana ključno je za stvaranje povjerenja i kvalitetan odnos s vašim adolescentom.
Pronađite balans između tretiranja djeteta kao sebi ravnog i postavljanja granica
Odlazak u krajnost postavljanja granica ili s druge strane tretiranja kao potpuno ravnopravnog može dovesti do kraha u komunikaciji i odnosu i naposljetku do neugodnih posljedica. Granice su potrebne i nužne za odgoj djeteta, a daju djetetu osjećaj sigurnosti i poznatog. One služe tomu da dijete shvati koje ponašanje nije bilo u redu i koje ponašanje je u redu u određenoj situaciji. Uče ga prepoznati svoje porive, emocije i adekvatno ih izraziti.
Ono gdje često roditelji pogriješe je način na koji se postavljaju granice, odnosno kako i kada se granice postavljaju. Ne možemo očekivati da će određeno ponašanje kod djeteta koje nam od početka smeta, ali ga nastojimo tolerirati odjednom prestati.
Ako s djetetom nismo iskomunicirali da određeno ponašanje nije u redu, zbunit će ga naša burna reakcija vikanjem, kažnjavanjem ili zabranama. Bit će frustrirano i ljuto na nas te misliti da smo ogorčeni na njega općenito, a ne samo na trenutačno ponašanje.
S druge strane tretiranje kao potpuno ravnopravnog u ovom slučaju ne dovodi do pozitivnih ishoda jer onda govorimo o popustljivom stilu odgoja. Bolje je orijentirati se na razvijanje odgovornosti i razumijevanja kod djeteta putem suradnje.
Nije ideja odgojiti apsolutno poslušno dijete jer to u budućnosti označava osobu koja se priklanja društvu i kasnije partneru bez razmišljanja. Ideja je odgojiti odgovornu, zrelu osobu sklonu propitivanjima i iskazivanju vlastitog mišljenja.
Recite im kako se osjećate
Kada dođe situacija u kojoj ste povrijeđeni, treba to djetetu dati do znanja. Tada možete upotrijebiti „ja rečenice“ koje djetetu ne šalju poruke da je ono krivo za sve već se više orijentiraju na osjećaje roditelja.
Primjer može biti: „Osjećam se tužno kada vidim da već danima nisi pospremio sobu kako smo se dogovorili“. Kada se ovakav oblik rečenice izgovori mirnim glasom i tonom neće kod adolescenta izazvati obrambeni stav, već otvara mogućnost nastavka razgovora.
