U dobi od devet do 12 godina djeca se počinju mijenjati. Ulaze u razdoblje tzv. predadolescencije.
Za roditelje, pogotovo ako se radi o prvom djetetu, to može biti vrlo zbunjujuće, pa i emocionalno teško iskustvo jer pred svojim očima gledaju kako njihova mala djeca više i nisu tako mala.
I da, uistinu je tako. Djeca u predadolescenciji više nisu onakva kakva su bila prije godinu, dvije. Promijenili su se fizički, kognitivno, emocionalno i društveno.
Razvijaju novu neovisnost, a često i testiraju granice koje su im postavili. Međutim, ono čega u tom trenutku kognitivno nisu svjesni jest to da im i dalje treba roditelj. Roditeljima je pak ovo razdoblje prilika za postavljanje temelja za manje turbulentnu adolescenciju koja je iza ugla.
Evo kako to možete postići.
1. Nemojte se osjećati odbačeno zbog njihove novostečene neovisnosti
Sasvim je normalno da se djeca ove dobi počnu okretati od svojih roditelja i sve više oslanjati na prijatelje, ali roditelji mogu njihovo povlačenje prije tinejdžerske dobi shvatiti kao odbacivanje.
Roditelji prečesto personaliziraju dio udaljenosti koja se pojavljuje i krivo ju tumače kao namjerno odbijanje ili možda protivljenje, kaže Catherine Steiner-Adair, psihologinja s Harvarda, školski savjetnik i autorica knjige The Big Disconnect.
Da je suprotno, te da da dijete ima samo vas, a ne i prijatelje kojima povjerava svoje tajne, to bi bio alarm za uzbunu.
2. Pokušajte s neizravnim pristupom
Mlađoj djeci postavljaju se izravna, konkretna pitanja poput: Kako je bilo u školi? Kako si prošao na testu?
Međutim, u ovoj dobi taj pristup više ne funkcionira. Svako pitanje dijete smatra petljanjem u njegovu privatnost, pa se dobiva sasvim suprotan učinak.
Pokušajte napraviti ovo – samo sjedite, bez pitanja, primjerice u autu. Veća je vjerojatnost da će vam se dijete samo povjeriti i otkriti što mu se trenutno događa ako ne postavljate izravna pitanja.
Ponekad ćete moći pomoći i dati savjet, ali nemojte pokušavati uskočiti i riješiti sve njihove probleme. Drugi put ćete pak samo biti tu da suosjećate s tim koliko je teško nositi se s onim što oni prolaze.
3. Osuđivanja stavite sa strane
U ovoj vas dobi vaša djeca vrlo pažljivo promatraju i donose zaključak o tome kakvi ste, posebno prema drugima. Slušaju kako pričate o tuđoj djeci, posebno o djeci koja upadnu u nevolje, slušaju kako govorite o nečijem izgledu, ocjenama i svemu ostalome… Na temelju toga donose prosudbu o vama, iako se to možda ne čini tako na prvi pogled.
Između devete i 12. godine djeca počinju otkrivati svoju neovisnost i sve se više udaljavaju od roditelja.
Međutim, ako vide da osuđujete sve ono što je drugačije ili „loše“, mala je vjerojatnost da će vam se otvoriti ili doći k vama kada budu imali probleme. No dobra vijest je ta da su ove godine savršena prilika da pokažete kako ste vi njihovo sigurno mjesto, mjesto bez osuđivanja. Kasnije će vam se to stostruko vratiti.,
4. Započnite razgovor o tijelu, spolnim odnosima i opijatima
Iako vam se možda čini suludo razgovarati o navedenim temama sa svojim desetogodišnjakom, vremena su se promijenila.
Djeca sve brže spolno sazrijevaju, djevojčice sve ranije dobivaju menstruaciju, a dostupnost alkohola i droge veća je nego ikada. Zato je iznimno važno već sada s djetetom razgovarati o tome jer granice pucaju pod pritiskom vršnjaka, ako dijete u svome domu nije dobilo dobre temelje.
Međutim, nemojte tu temu najavljivati kao velik, važan razgovor. Neizravnim pitanjima ispitajte koliko toga zna, a zatim tijekom neke aktivnosti poput šetnje ili gledanja televizije započnite tu temu. Tako će se i djetetu i vama smanjiti pritisak „važne teme“.
Možete im dati i knjigu koja odgovara na pitanja o spolnosti, primjerena njihovoj dobi, a važno je i da im jasno kažete kako vam uvijek mogu postaviti bilo koje pitanje.
5. Potičite dječakovu emocionalnu stranu, kao i sport za djevojčice
Samopouzdanje djevojčica doseže vrhunac u dobi od devet godina, a zatim drastično opada zbog utjecaja društva. Međutim, ako je djevojčica dio nekog timskog sporta, to joj može značajno pomoći, i to ne samo kada je u pitanju samopouzdanje nego i akademski uspjesi, ali i kasniji izgled tijela.
S druge strane, dječaci u ovoj dobi počinju zamjećivati kako društvo slavi jake, „macho“ muškarce, kao i to da „dečki ne plaču“.
I djevojčice i dječaci zbunjeni su porukama koje im se šalju pa je sada više nego ikada potrebna roditeljska pomoć u navigiranju svih tih novootkrivenih emocija.
Zato dječake potičite da pokazuju svoju nježnu stranu, a djevojčicama dajte do znanja da su predivne baš takve kakve jesu.
