Vesna Isajlović prije četiri godine kod susjede je zapazila kameni cvijet o kojem ništa nije znala pa ni to da se tako zove.
Dok sam ga gledala, baš mi je izgledao kao da je od kamena i dobila sam od nje jednu reznicu. Pošto ništa nisam znala o toj biljci, pa čak ni kojoj vrsti pripada, kreće moje istraživanje po internetu.
Otkrila sam da je to sukulent koji pripada grupi Graptopetaluma, a njegov je naziv paraquayense. Kad sam na internetu vidjela slike sukulenata, oduševila me je ljepota tih biljaka i tako počinje ovisnost zvana 'sukomanija', govori Vesna. U njezinoj kolekciji danas se nalaze razne vrste sukulenata: echeveria, aeoniumi, graptoverie, sedeverie, krasule...
Imam lijepu kolekciju koja će se, nadam se, još širiti. Ali mog prvog sukulenta, kameni cvijet, kako ga u narodu zovu, imam najviše jer je najotporniji i najbrže se širi u ovim našim kontinentalnim uvjetima, ističe. Graptopetalum paraquayense (kameni cvet) je biljka mesnatih sivo-srebrnih listova porijeklom iz Meksika, a danas je ima gotovo u svim našim vrtovima.
Listovi su mu vrlo krhki, pa kako koji padne na zemlju, gotovo svaki se ukorijeni. Odgovaraju mu sunčane pozicije, neke tegle mi stoje na cjelodnevnom suncu i tu je prelijep. Cvjeta bijelim sitnim cvjetićima u proljeće, opisuje Vesna. Biljka je otporna i na hladnoću, pa preko zime može ostati vani i na minus deset stupnjeva Celzijevih.
Kod mene je bio preko zime na terasi suhog supstrata i kad je bilo minus 18 i preživio je. Kad mu opadaju listovi s rozete i ako nam se ne dopada s ogoljelim stablom možemo je podmladiti, odsjeći rozetu i ožiliti je, a biljka koja je ostala u tegli bit će bujnija, savjetuje Vesna Isajlović iz Kraljeva.
I da, ne zaboravite u svom kamenom cvijetu beskrajno uživati, baš kao što to čini ova velika zaljubljenica u "sukulentiranje".
