Različiti kućni ljubimci zahtijevaju različite oblike brige i različitu vremensku posvećenost. Odrasli bi trebali biti svjesni toga da ipak nije moguće svu brigu o kućnom ljubimcu prepustiti djeci, naročito ako su u pitanju npr. posjeti veterinarskoj ambulanti. Prije same odluke svi (odrasli) ukućani trebaju biti usuglašeni oko spremnosti na uvođenje kućnog ljubimca u obitelj, odnosno trebaju biti svjesni odgovornosti koju time preuzimaju, kao i vlastitih uvjeta, ali i kompromisa te promjena koje kućni ljubimac donosi u obitelj.
Donošenje odluke o uvođenju kućnog ljubimca u obitelj
Odluku o uvođenju kućnog ljubimca u obitelj nikako ne treba donositi olako, na prepad, kao iznenađenje ili bez znanja i pristanka drugih (odraslih!) ukućana. Potrebno je imati u vidu i životni vijek pojedinih kućnih ljubimaca. Naime, kućne mačke mogu živjeti do 20 godina, psi oko 15 godina, neke kornjače do 30 godina, određene vrste papiga mogu doživjeti više od 20 godina, kunići i zečevi oko 12 godina, hrčci žive približno 2 – 4 godine, dok njegovi malo veći srodnici zamorci dožive u prosjeku 5 godina. Životni vijek pojedinih kućnih ljubimaca treba imati na umu zbog toga što se radi o živom biću o kojem je potrebno skrbiti se i u trenucima kada dijete poraste i ima druge obveze, školske izlete, izvannastavne ili izvanškolske aktivnosti i slično.
Uvođenje kućnih ljubimaca u obitelji s malom djecom može imati brojne blagotvorne učinke koji su znanstveno dokazani
Kad se odluka o nabavi kućnih ljubimaca donese olako, a ostali ukućani ne prihvate kućnog ljubimca kao što je bilo očekivano, briga o kućnom ljubimcu spadne na jednu osobu, a nerijetko završi tako da kućni ljubimac bude vraćen u azil ili uzgajivaču, ili pak završi na ulici, odbačen.
Kad se razmotre sve opcije i obitelj donese odluku o nabavi kućnog ljubimca, čime se djeca i mladi naročito obraduju, odrasli članovi obitelji trebali bi uskladiti svoje obveze makar prvih tjedana dok se kućni ljubimac ne privikne na dinamiku obitelji.
Prilikom udomljavanja ili kupnje kućnog ljubimca, a ponajprije psa, odrasli često postavljaju pitanje: "Je li dobar s djecom?" Različiti kinolozi, ali i drugi stručnjaci i autori u svojim tekstovima znaju često navoditi pasmine koje su s djecom naročito dobre zbog svoje blage i strpljive naravi. Svakako je dobro konzultirati se s literaturom, veterinarom ili osobama koje se bave uzgojem pojedinih pasmina kako bi se dijete, ali i pas što lakše i brže prilagodili jedno na drugo.
Uvođenje kućnih ljubimaca u obitelji s malom djecom može imati brojne blagotvorne učinke koji su znanstveno dokazani. Privrženost kućnom ljubimcu igra važnu ulogu u socijalnom, emocionalnom, motoričkom i kognitivnom razvoju djece, a ima pozitivne učinke na opće blagostanje, kao i na kvalitetu života. Istraživanjima je dokazano kako djeca koja su odrastala u obiteljima s kućnim ljubimcima imaju znatno bolje opće zdravstveno stanje, fizički su aktivnija te imaju manje problema u ponašanju i učenju.
Potvrđeno je i kako djeca koja imaju pse za kućne ljubimce znatno lakše i s manje stresa dožive razvod roditelja. Osim toga, djeca s psima imaju veće samopoštovanje, što je povezano i s poštovanjem drugih, čime se poboljšavaju i odnosi s roditeljima, vršnjacima i učiteljima. Jedna od značajnijih stvari kojima posjedovanje kućnog ljubimca uči djecu jest osjećaj odgovornosti, koja u kontekstu brige za kućnog ljubimca predstavlja važnu životnu lekciju.
Djeci je potrebno osigurati podršku i ohrabrivati ih u što samostalnijoj brizi za kućnog ljubimca, ali isto tako i biti prisutan za dijete, pomagati mu i nadgledati ga. Za zdrav i neometan razvoj odnosa između djeteta i kućnog ljubimca važnu ulogu igraju upravo odrasli ukućani time što će postaviti granice i usvojiti osnovna pravila ponašanja prema kućnom ljubimcu te usmjeriti ponašanja djeteta prema kućnom ljubimcu kako bi se izbjegle potencijalno opasne situacije.
Koje obveze vezane za kućne ljubimce možemo dati djeci ovisno o njihovoj dobi?
Od 3 do 5 godina: djeca nisu dovoljno zrela i od njih se ne može očekivati samostalna briga i skrb o drugim živim bićima. Mala djeca mogu gledati roditelje i/ili stariju braću i sestre kako se brinu o kućnim ljubimcima. Isto tako, djecu do 5 godine odrasli mogu uključiti u brigu o kućnom ljubimcu tako da im postavljaju pitanja poput "Gdje držimo hranu za ribice?", "Gdje je vodilica za psa?" i slično.
Znanstvena istraživanja i praksa usuglašeni su oko činjenice da kućni ljubimci odvlače djecu od ekrana i potiču ih na razne oblike aktivnosti
Oko 5 godina:
Pomoć u davanju hrane kućnim ljubimcima, ali uz nadzor roditelja
Čišćenje i odlaganje zdjelica i posuđa kućnih ljubimaca
Pomoć u četkanju uz nadzor odraslih
Čišćenje šapa nakon šetanja (kod pasa ili mačaka)
Spremanje igračaka na jedno mjesto
Između 5 i 10 godina života:
Hranjenje i davanje vode (u blizini odraslih)
Mijenjanje vode ribama (uz nadzor odraslih)
Kupanje, uređivanje i češljanje (u blizini odraslih)
Pomoć u šetnji ovisno o veličini kućnog ljubimca
Čišćenje pijeska kod mačaka i skupljanje izmeta za psom
10 i više godina:
Samostalna šetnja
Čišćenje, kupanje i četkanje
Čišćenje kaveza glodavaca i papiga
Samostalno mijenjanje vode ribama i kornjačama
Pozitivni učinci kućnih ljubimaca, a ponajprije pasa, prelaze granice psihološke dobrobiti. Provedenim zdravstvenim studijama dokazano je kako djeca koja su odrastala uz pse kasnije tijekom odrastanja imaju manju vjerojatnost od razvijanja astme i raznih oblika alergija. Stručnjaci tvrde da psi bude imunološki sustav kod djece s točno onoliko stimulacije koliko je potrebno. Kad je djeci tijekom bolesti potrebno liječenje antibioticima, istraživanja pokazuju kako je djeci koja su odrastala uz psa potrebna značajno manja doza kako bi došlo do objektivnog poboljšanja zdravstvenog stanja.
U novije vrijeme među roditeljima, skrbnicima i stručnjacima sve se više govori o problematici visoke zastupljenosti ekrana, odnosno smartphonea, tableta, laptopa i ostalih gadgeta u životima djece. Premda postoje brojni pozitivni aspekti napretka digitalne tehnologije, njezinim negativnim aspektima najviše su podložna, ali i izložena upravo djeca i mladi. Znanstvena istraživanja i praksa usuglašeni su oko toga da kućni ljubimci odvlače djecu od ekrana i potiču ih na razne oblike aktivnosti – šetnju, češljanje, čišćenje kaveza, mijenjanje pijeska, davanje hrane i vode, igru… Sve navedene aktivnosti djece s kućnim ljubimcima razvijaju obostranu naklonost, empatijski kapacitet i predstavljaju senzorni kontakt koji digitalni uređaji ne mogu pružiti djeci.
Terapijski psi
Osim što brojnim obiteljima predstavlja idealnog kućnog ljubimca, pas je i veliki pomagač osobama s dodatnim potrebama. Terapijski psi posebno su obučeni psi koji dokazano povećavaju razinu kvalitete života djece s teškoćama u razvoju, pomažu u postizanju optimalne razine komunikacijskih i govornih sposobnosti.
Život kućnog ljubimca u obitelji na manje bolan i dovijeka upamćen način uči djecu gotovo svim fazama i prekretnicama koje nosi život – rađanju, učenju, ispravnom i neispravnom ponašanju, bolesti, dijeljenju, suosjećanju, pa i smrti. Dakle, kućni ljubimci djetetu mogu pružiti bezuvjetno društvo, zabavu, ali i edukativne momente jer su prije svega živa bića koja zahtijevaju redovitu skrb i pažnju.
Uz sve navedeno, život uz kućnog ljubimca djetetu donosi neke vrlo korisne lekcije o samokontroli, odgovornosti, nesebičnosti, ali prije svega ljubavi. S obzirom na sve rečeno, možda bismo stvarno mogli razmisliti o modifikaciji poznate narodne izreke "Pas je čovjekov najbolji prijatelj" na način "Pas je djetetov najbolji prijatelj".
TEKST PREUZET SA STRANICE POLIKLINIKE ZA ZAŠTITU DJECE I MLADIH GRADA ZAGREBA.
