Osječka profesorica i autorica čitanki Anita Šojat herojski se bori protiv dosade u školskim klupama. Oko lektire stvara pozitivno ozračje, a svoje zamisli velikodušno dijeli s kolegama na Facebook grupi Snaga riječi, na kojoj je objavila čak 52 kreativne ideje za predstavljanje lektirnog djela

Galerija

Anita Šojat i projekt \'Lektirna čajanka\' - 1
Anita Šojat i projekt \'Lektirna čajanka\' - 1 Foto: Anita Šojat
Sjećate li se prizora iz filma Društvo mrtvih pjesnika u kojem karizmatični profesor književnosti John Keating poziva učenike da se popnu na stolove kako bi promatrali svijet iz nesvakidašnje perspektive? Ili kad im predloži da iz udžbenika istrgnu stranice na kojima se poezija tumači uz pomoć precizne matematičke formule?

Dok su mnogi naraštaji školaraca čeznuli za nekonvencionalnim učiteljem koji bi probudio njihove kreativne potencijale, učenicima u Osijeku san se odavno ispunio.

Oni već 25 godina imaju Anitu Šojat, profesoricu hrvatskog jezika i književnosti koja se u OŠ Ljudevita Gaja herojski bori protiv dosade u školskim klupama.

Učenici Anite Šojat na satovima lektire pripremaju monologe književnog lika, mini govore s razlozima zašto treba pročitati neko djelo, oslikavaju svoju naslovnicu knjige, izrađuju reklame

Tko god smatra da je dosadno čitati i obrađivati pripovijetku Vjenceslava Novaka Iz velegradskog podzemlja, razuvjerit će ga primjer Sudnice u kojoj razredni odjel Anite Šojat diže optužnicu protiv književnog lika Mike jer je u alkoholiziranom stanju ubio svoju kćer Evicu. U proteklih četvrt stoljeća osječki su osnovnoškolci, prema precizno utvrđenim pravilima, sudili mnogim književnim likovima, među kojima i roditeljima popularnog junaka Adriana Molea.

Osim toga, imali su priliku čitati knjige u pidžamama, pokriveni dekicama, uz kekse i tople napitke, a s književnim su se djelima upoznavali i uz pomoć kvizova, društvenih igara, modnih revija i lutkarskih predstava. Nedavno su imali valentinovski dvosat s nizom igrica u kojima se puno toga učilo na zabavan način.

Učenici su prvo tražili izlaz iz ljubavnog labirinta, zatim su čitali ljubavne priče, recitirali ljubavnu poeziju, pogađali ljubavne pjesme i pjevače koji ih izvode, spajali su ljubavne filmske parove u poznatim ljubavnim filmovima, definirali su svojim riječima različite vrste ljubavi (slijepa, prva, tragična, luda...), improvizirali su najčešće ljubavne situacije (poziv na spoj, prekid veze) i rješavali su ljubavni kviz.

Svaki je tim prikupljao bodove u svakoj aktivnosti i na kraju smo dobili pobjednički tim: ljubavne znalce na kvadrat. Ozračje je bilo predivno: pjevalo se, malo smo i zaplesali, puno smo se smijali, a vrijeme je proletjelo, pripovijeda Anita Šojat, profesorica i autorica čitanki Snaga riječi u izdanju Školske knjige, koja svojim neobičnim pristupom nastavi inspirira učenike i roditelje, ali i kolege diljem Hrvatske.

Svoje briljantne prijedloge ne sprema u ladicu nego ih velikodušno dijeli, pa je tako objavila 52 kreativne ideje za predstavljanje lektirnog djela na stranici Facebook grupe Snaga riječi.

Svojim primjerom Anita dokazuje da učenici mogu s oduševljenjem prihvatiti lektiru, čak i kad je riječ o naizgled odbojnim književnim djelima.

Pokrenula ju je 2013. godine kao podršku učiteljima hrvatskog jezika i danas ima blizu 11.000 pratitelja. Dobar materijal koji netko preuzme znači mnogo sretne djece. Tako se radost poučavanja umnožava, objašnjava Anita Šojat koja od kolega svakodnevno dobiva povratne informacije prema kojima je napravila izračun i došla do brojke od najmanje 1400 sretnih učenika u Hrvatskoj koji lektiru obrađuju prema njezinim kreativim idejama.

Otkriva nam da je učenicima trenutačno najdraži način obrade tzv. Lektira iz škarnicla. Imaju zadatak oslikati prednju strane papirnate vrećice kao naslovnicu, a na stražnju stranu napisati uputstvo za uporabu. Osim toga, u vrećicu trebaju spremiti deset predmeta koji ih asociraju na knjigu i objasniti svoj izbor na satu. U toj vrećici, priznaje kroz smijeh, nađu se razne stvari: od fotografija golih žena do peraja, ogrlica, voća, povrća…

Lektiru iz škarnicla obožavaju i učenici zagrebačke OŠ Marije Jurić Zagorke, potvrdila nam je i Melita Horvatek Forjan, profesorica hrvatskog jezika i književnosti koja u svakodnevnoj nastavi koristi čitanke Snaga riječi Anite Šojat.

Anita Šojat i projekt \'Lektirna čajanka\' - 8
Anita Šojat i projekt \'Lektirna čajanka\' - 8 Foto: Anita Šojat

Njezini učenici na satovima lektire pripremaju monologe književnog lika, mini govore s razlozima zašto treba pročitati neko djelo, oslikavaju svoju naslovnicu knjige, izrađuju reklame uz pomoć aplikacije Movie Maker… Što god radili, cilj im je aktualizirati naslov koji čitaju odnosno pronaći njegove poveznice s vremenom u kojem danas žive.

Dok je većina profesora nezadovoljna odnosom učenika prema lektiri, Anita Šojat ne krije zadovoljstvo reakcijama svojih školaraca. Nerijetko pokazuju takvu inicijativu da i sama bude u nevjerici. Vrlo su kreativni kada je riječ o stvaralačkim dramatizacijama, izradi lutaka i scenografije, a iznenadili su me svojim idejama društvenih igara na temu lektirnoga naslova, oslikavanjem majica, reklamnim brošurama o knjizi, snimanjem monologa glavnoga lika, kratkim filmovima kojima je temelj neki događaj iz knjige...

Obožavaju kvizove: Tko želi dobiti peticu, Jedan protiv razreda, Ona ili on, zadovoljno kaže osječka profesorica.

Svojim primjerom dokazuje da učenici mogu s oduševljenjem prihvatiti lektiru, čak i kad je riječ o naizgled odbojnim književnim djelima. S obzirom da od 2015. godine sudjeluje u Stručnoj radnoj skupini za izradu prijedloga kurikuluma za nastavni predmet hrvatskog jezika, pitamo je u čemu je zapravo najveći problem s lektirom, zašto je ona mnogima i dalje bauk.

NAJVEĆA PRIJETNJA LEKTIRI: NEMOGUĆNOST ISKAZIVANJA KRITIČKOG STAVA O PROČITANOJ KNJIZI

Činjenica je da učenici sve manje čitaju, no tu činjenicu ne treba prihvatiti, nego se treba boriti da bi se ona promijenila. Oko lektire je potrebno stvoriti pozitivno ozračje.

Djeca su opterećena lektirom i ne čitaju je ako su zahtjevi učitelja previsoki: opširan dnevnik čitanja, prezahtjevne sastavnice dnevnika čitanja koje učenici ne znaju napisati, pisane provjere pročitane lektire iz kojih nitko ne može dobiti odličnu ocjenu, duga i naporna usmena ispitivanja sadržaja i slično. Generacijske priče o lektiri koja je 'dosadna' i 'nerazumljiva' svakako ne pomažu
, ističe Anita Šojat.

Svojim primjerom Anita dokazuje da učenici mogu s oduševljenjem prihvatiti lektiru, čak i kad je riječ o naizgled odbojnim književnim djelima.

Najveća je prijetnja lektiri, dodaje, nemogućnost iskazivanja kritičkog stava o pročitanom djelu i ukalupljivanje učenika u gotove interpretacije prema kojima njihova razmišljanja o knjizi trebaju biti ista kao učiteljeva.

Smatra da učenicima treba omogućiti da stvaralački i kreativno odgovore na ono što su pročitali. Jednu od takvih prilika ponudila im je u Sudnici, projektu koji je počela raditi s prvom generacijom učenika koje je poučavala.

Tada sam utvrdila i pravila, napisala stručni članak da bi je moglo koristiti što više učitelja jer od učenika koji sudjeluju u njezinom ostvarivanju dobijemo mnogo više nego što očekujemo. Pripreme su za nju opsežne, ali uopće nisu upitne jer je djeca obožavaju. Ona je i svojevrsna dramatizacija jer su učenici kostimirani u ulogama likova iz knjige. Ako postoji filmska adaptacija knjige, i prizori iz filma pojavljuju se kao dokazi na sudu.

Kada smo sudili Marku iz 'Breze' Slavka Kolara zbog toga što je neizravno skrivio smrt svoje supruge Janice, jedan je od učenika u ulozi tužitelja prikazao scenu iz filma u kojoj Marko ne želi ući u kuću kad ga zove supruga na umoru.

Kad je to prikazao, počeo je vikati na sav glas: 'Gospodine suče, gospodo porotnici, je li ovaj čovjek volio svoju ženu? Može li se ovaj čovjek nazvati čovjekom? Važniji su mu tvorovi od žene koja umire? Kriv je, kriv je!' Sutkinja je počela lupati drvenim čekićem i vikati na njega: 'Mir u sudnici, mir u sudnici! Ne zaključujte sami!'

Bio je toliko uživljen, ali i teatralan u isto vrijeme pa smo se svi nasmijali do suza jer nas je iznenadio. Nismo očekivali takvu reakciju. U takvim trenutcima pomislite da je vaš poziv uzvišen, kaže autorica koja je projekt Sudnice uvrstila i u čitanke Snaga riječi, u kojima su klasici obrađeni na suvremen način.

U isto vrijeme kad je počela sa Sudnicom, Anita Šojat je pokrenula i Noć čitanja – program u kojem se lektirno djelo čita u školskoj zgradi, i to od 8 navečer do 8 ujutro, uz dodatne aktivnosti i prema točno utvrđenoj satnici. Učenici dolaze u školu u pidžamama, s jastucima i vrećama za spavanje, a najviše od svega, otkriva njihova profesorica, fascinira ih prazna škola i zajedništvo.

Čitali bismo, igrali žmire, vije, naručili bismo pizzu, plesali i radili sve ono što ne možemo u redovitoj nastavi. Budući da mi je sad malo teže ostati budna cijelu noć, iz Noći čitanja nastala je Čajanka i lektira. Sve je isto, ali je kraće vrijeme koje provedemo u školi.

Čitamo, kuhamo čaj, jedemo kolačiće i uživamo, kaže Anita Šojat, naglašavajući da se neformalnim načinom poučavanja potiče razvoj niza vještina i sposobnosti. Kad se radi na takav način, učenici su visoko motivirani, aktivno uče, razvijaju komunikacijske i socijalne vještine, kritički promišljaju, donose odluke i stječu iskustvo koje im je neprocjenjivo u stvarnome životu.

Kad gledate fotografije njezinih projekata odmah upada u oči neobična učionica Hrvatskoga jezika, s vedrim i veselim interijerom, posve netipičnim za školski ambijent u Hrvatskoj, u kojem dominira veliki grafit Volim hrvatski naslikan skoro preko cijelog zida. No, učionica nije oduvijek bila takva. Kad je Anita Šojat tek počela raditi, bila je skromno opremljena i dotrajala.

Anita Šojat i projekt \'Lektirna čajanka\' - 4
Anita Šojat i projekt \'Lektirna čajanka\' - 4 Foto: Anita Šojat


Moj je san bio raditi u prostoru koji će biti poticajan i za mene i za moje učenike. Donacijama smo uredili pod i dobili okrugle stolove koji su odlični za suradničko timsko učenje. Škola je svakom timu kupila male ploče po kojima učenici vole pisati. Grafit nam je nacrtao najpoznatiji osječki grafiter Neon, a sredstva smo za njega prikupili prodajom čestitki. Na isti smo način kupili i zavjese.

Moj moto poučavanja je: stvoriti dobre ljude koji će sutra biti veći od mene

--C.Anita Šojat

Obično mi dnevna soba pred blagdane izgleda tako kao da je atomska bomba pala u nju jer se prave čestitke. Kad sam donijela valentinovske čestitke, jedan se učenik toliko oduševio da mi je ushićen rekao: 'Nastavnice, roba nam je prvoklasna, sve ćemo prodati!' Trudimo se, priznaje naša sugovornica.

Njezin je entuzijazam zarazan. Iz svake riječi koju izgovara iščitava se ljubav koja je veže uz učiteljski posao. Biti učitelj u njezinu slučaju nije zanimanje nego poziv. Za nju je, kaže, velika sreća, ali i izazov, učenicima otkrivati svijet, smijati se s njima, uživati u zajedničkim aktivnostima i veseliti se njihovu, pa i najmanjem, napretku.

Dotaknuti njihovu dušu – to je bit poučavanja. Nastojim ih naučiti da se znaju pobrinuti za sebe, da nikad ne odustaju od svojih zamisli i snova, da je učenje put prema uspjehu i boljem životu.

Moj moto poučavanja je: stvoriti dobre ljude koji će sutra biti veći od mene, kaže profesorica koja je jednoj od najdražih generacija dopustila da otisnu majicu s natpisom Svi smo mi Šojka.

Anita Šojat i projekt \'Lektirna čajanka\' - 7
'Lektira iz škrnicla' - vrećica s deset predmeta koja učenike asociraju na knjigu Foto: Anita Šojat