Stari Grci, napose Platon i Aristotel, vjerovali su da postoji sedam vrsta ljubavi: tjelesna ljubav, prijateljska, obiteljska, ljubav prema svijetu koji nas okružuje, razigrana ljubav, trajna partnerska ljubav i ljubav prema samome sebi.
Usredotočimo li se samo na romantičnu ljubav, propuštamo priliku da se osjećamo ispunjenima u svim drugim njezinim oblicima.
Kada sam jednom davno na nastavi pitala učenike petog razreda pitala što je za njih ljubav, njihovi su mi odgovori navukli osmijeh od uha do uha.
To je kada se cura i dečko drže za ruku.
To je kada jedno drugom daju čokoladicu.
Ljubav je kada smo u igri graničara na istoj strani.
No bilo je i onih koji su već u toj ranoj dobi prepoznali da ljubav ne mora biti samo romantična.
Ljubav je kada prijateljica i ja razmjenjujemo sličice koje nam fale.
To je kada se igramo cijelo popodne kod Maje.
Ljubav je kada sestra i ja s mamom i tatom idemo u kino.
Ljubav je učenje djeteta da postane osoba koja će razviti empatiju prema drugima, koja će znati pomoći drugima, ali i brinuti se za sebe i svoje potrebe
Te su glavice tek zakoračile u živote, a već su, čini se, znali više od ljubavi od nekih odraslih. Još se nisu upoznali s ljubavnim razočaranjima, izdajama ili prevarama te su zato čistoga srca mogli prepoznati najljepše oblike ljubavi.
I upravo se na to važno podsjećati svakog dana, ne samo na Valentinovo.
Ljubav nisu velebne riječi; ljubav je dijeljenje, razgovor, zajedničko provedeno vrijeme, povjerenje, vjernost, prijateljstvo.
Ljubav se očituje u šetnji sa psom kada nema sretnijeg od njega ili kada vas dočeka kod kuće na kraju radnog dana veselo mašući repom.
Ljubav se vidi u pomaganju drugima koji imaju manje od nas, a mi im dajemo sebe i svoje vrijeme ne očekujući ništa zauzvrat. Samo jedan osmijeh osobi koja prolazi teško razdoblje u životu može značiti više od pukih riječi. I možda joj baš taj osmijeh da nadu i pomogne joj da se nastavi boriti.
Ljubav znači prihvatiti različite od nas: ljude različitih rasa i nacija, osobe s poteškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom, osobe koje razmišljaju drukčije od nas, osobe koje se odijevaju na nama možda neshvatljiv način, osobe koje su više ili manje obrazovane od nas.
Ljubav se vidi u nastojanju što boljeg odgajanja svoga djeteta. I pritom tu ne igraju nikakvu ulogu skupi pokloni, kupovanje markirane odjeće koja se preraste za nekoliko tjedana, kupovanje slatkiša ili udovoljavanje svakoj, pa i najmanjoj djetetovoj želji. Ne.
Ljubav je učenje djeteta da postane osoba koja će razviti empatiju prema drugima, koja će znati pomoći drugima, ali i brinuti se za sebe i svoje potrebe.
Jer ljubav prema samome sebi također je neizmjerno važna. Dok mislimo na druge, često zaboravljamo da sve kreće od nas i našeg doživljaja samog sebe. Ne posvetimo li si dovoljno pažnje, prije ili kasnije to će nam doći na naplatu. I zato ljubav podrazumijeva brigu o samome sebi.
Odlasci na ples, slikanje, čitanje dobre knjige, povremene masaže, putovanja kojima punimo baterije, isprobavanje novih recepata, korištenje hranjivih namirnica u prehrani, klizanje, trčanje, vožnja biciklom kroz predivne krajolike... Sve su to iskazi ljubavi prema samome sebi.
U konačnici, kako ćemo drugima pružiti ljubav ako je ne znamo primijeniti na samome sebi? Neka vam svaki dan bude podsjetnik na to da smo nezaustavljivi kada u svome životu slavimo sve oblike ljubavi.
