Sveta Majka Terezija život je provela služeći siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima, onima koje je cijeli svijet zaboravio i odbacio - svi osim ove izvanredne žene albanskog porijekla rođene prije 106 godina u Skopju. Diljem svijeta gradila je kuće u koje je primala one najpotrebitije, a jedna takva kuća sagrađena je i u Zagrebu.
Čuvane u kapelici na Novoj Vesi
Oduvijek je Majka Terezija imala posebnu vezu s Hrvatskom. Kao djevojčica školovala se u Zagrebu gdje živi i jedan od njenih najboljih prijatelja i čovjek koji je bio, kako on sam kaže, njen materijalni pomoćnik, monsinjor Mijo Gabrić.
On u kapelici svetog Dizma na zagrebačkoj Novoj Vesi čuva sandale koje je Majka Terezija ostavila u Zagrebu kada je 1979. putovala na dodjelu Nobelove nagrade za mir u Oslo.
Od nekoliko kupljenih sandala u zagrebačkoj Astri, Majka Terezija odabrala je jedan model, a ostale su dane potrebitima
Prije puta u Oslo Majka Terezija navratila je u Zagreb. Kada sam vidio njene istrošene sandale stare valjda 20 godina rekao sam joj da ne može u njima primiti Nobelovu nagradu i odlučio sam joj kupiti nove, započinje priču monsinjor Gabrić.
U Astrinoj trgovini koja se tada nalazila na uglu Bakačeve i Pod zidom, kupili smo joj nekoliko novih sandala od kojih je ona izabrala jedne, a ostale smo dali siromasima. Te sandale nosila je do svoje smrti 1997. godine dodaje Gabrić.
Časne sestre koje su živjele u Frankopanskoj 17 su joj pak darovale džemper kako joj u Oslu ne bi bilo hladno. Ali stare sandale Majke Terezije nisu završile u smeću.
Sačuvao sam ih i to sa svetom pobožnom lukavošću jer sam znao da će ona jednog dana biti sveta, smješka se Gabrić.
Časne sestre koje su živjele u Frankopanskoj 17 Majci Tereziji su darovale džemper kako joj u Oslu ne bi bilo hladno
Kada se kapelica sv. Dizme obnavljala, monsinjor je sandale odlučio ondje pohraniti za vječnost. Nikada se neće raspasti jer, prije nego što su bile pohranjene u hermetičkoj vitrini ispunjenoj dušikom, bombardirane su X zrakama u institutu Ruđera Boškovića.
Mnogi ljudi, naročito teški bolesnici dolaze u kapelicu moliti se uz sandale te svjedoče da su im molitve bile uslišane. Kolika je bila duhovna moć Majke Terezije Gabrić je osjetio čim se prvi put rukovao s njom.
Ne postoji zao čovjek
'Kada mi je u Indiji pružila ruku imao sam osjećaj kao da me je netko dotaknuo čarobnim štapićem! Život bih od tada dao za nju. Zračila je tolikom karizmom, sugestijom i svetošću. Za nju nije postojao ni jedan zao čovjek, svi su bili dobri.
Mi obično ljudi imamo neku računicu, možemo oprostiti, ali ne i zaboraviti. Ona ne samo da je sve opraštala, nego nikome nije ništa mogla ni zamjeriti i to je njezina veličina, zaključuje Gabrić.
Majka Terezija govor tijekom primanja Nobelove nagrade održala je prije 36 godina, ali njene riječi uvijek će biti aktualne, inspirativne i nevjerojatno snažne.
Ovo je predivna prigoda u kojoj svi skupa možemo proglasiti veselje zbog širenja mira, veselje ljubavi koju dajemo jedni drugima i veselje i znanje da su najsiromašniji od siromašnih naši braća i sestre' rekla je tom prilikom.
