Diplomirana knjižničarka koja je i primila nagradu kao jedna od najboljih u svome poslu, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, vlasnica bloga Mali čitači, mama troje mališana koji ispunjavaju njeno srce i njene dane, supruga, ljubiteljica životinja i prirode – ovako bi se u najkraćim crtama mogla opisati Marija Bratonja iz Osijeka.

No iza tih rečenica krije se mnogo više: Marija je žena koja je uvijek spremna svima pomoći, osoba kojoj ćete se obratiti kada trebate savjet o tome koju knjigu treba čitati u kojoj dobi ili kada vam naprosto treba prava osoba zbog koje će i zakleti „nečitatelji“ zavoljeti pisanu riječ.

Ona je tu da hrvatsku javnost upoznaje s domaćim autorima i ilustratorima, a suživot s knjigama naprosto je postao njezin način življenja, kako na radnom mjestu tako i u privatnoj sferi.

Već četrnaest godina radi kao stručna suradnica školska knjižničarka u Ekonomskoj školi Vukovar, a i kod kuće je okružena djecom. Mama je troje djece od pet, osam i jedanaest godina, a veselom ozračju pomažu i kućni ljubimci Maza i Dora. Osim toga, već gotovo četiri godine piše i blog za poticanje čitanja Mali čitači na kojem se mogu pronaći osvrti i preporuke kvalitetnih slikovnica te razgovori s autorima/icama i ilustratorima/icama.

KNJIGE SU NJEZIN SVIJET

Knjige su joj obilježile djetinjstvo, a potom je zavoljela i jezike.

Oduvijek volim knjige i čitanje. Završila sam Jezičnu gimnaziju u Osijeku i razmišljajući što bih mogla studirati, jako su me vukli jezici. Na kraju je izbor pao na dvopredmetni studij knjižničarstva i hrvatskog jezika i književnosti i nikad nisam razmišljala kako bih se mogla baviti nečim drugim.

Nakon što sam diplomirala, radila sam godinu dana po zamjenama kao nastavnica hrvatskog jezika, kratko i u mojoj osnovnoj školi i to je jedan jako neobičan osjećaj – biti među svojim nastavnicima u zbornici, samo ne kao učenica, već kao kolegica. Potom sam došla na današnje radno mjesto.

Mislim da je vrlo važno da je dijete okruženo slikovnicama i knjigama od najranije dobi, što ne znači da morate imati kuću punu knjiga jer tu su i knjižnice koje se mogu redovito posjećivati, i da ima priliku gledati svoje roditelje kako čitaju.

Iskreno mogu reći da obožavam svoj posao i ne bih ga mijenjala niti za jedan drugi, a veliko mi je priznanje i prošlogodišnja nagrada za najbolje odgojno-obrazovne djelatnike, govori nam ova svestrana kreativka.

Kako dodaje, tek je nakon nekoliko mjeseci rada u školskoj knjižnici, unatoč prethodnoj ljubavi prema knjigama, shvatila da je to uistinu njezin poziv i da ima posao iz snova.

Osim rada u školi, Marija, održava i pričaonice u Ogranku Jug 2 Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek. Iako ih je pandemija privremeno obustavila, spremna je za nove izazove. Također piše i za Brickzine, online magazin za djecu o stvaranju kulture

Kada je pak na svome radnom mjestu, zajedno s kolegicom Željkom, koju zove svojom knjižničarskom polovicom, i učenicima sudjeluje u brojnim projektima za poticanje čitanja poput Mreže čitanja i Lektire na mreži, a odradile su i dvogodišnji projekt Škole jednakih različitosti kojim su razvijali aktivnosti interkulturalne, čitalačke i digitalne pismenosti. Nedavno su bile i mentorice učenicima koji su osvojili 3. mjesto na IN-EDU hackathonu medijske i informacijske pismenosti.

Naš dječak je dijete s teškoćama u razvoju, ima PAS. A za sretnike koji ne znaju za kraticu, radi se o poremećaju autističnog spektra.

Svjesna činjenice kako se u javnosti nerijetko (netočno) govori kako djeca ne vole čitanje, te se učitelje i knjižničare okrivljuje za to, napominje da se čitateljske navike stvaraju od najranije dobi.

Mislim da je vrlo važno da je dijete okruženo slikovnicama i knjigama od najranije dobi, što ne znači da morate imati kuću punu knjiga jer tu su i knjižnice koje se mogu redovito posjećivati, i da ima priliku gledati svoje roditelje kako čitaju. Od svega što mi kao roditelji kažemo djeci, ipak je važnije ono što svojim primjerom pokazujemo.

Čak ni čitanje od najranije dobi ne garantira nam da će djeca izrasti u strastvene čitatelje (što je moj veliki strah), kao što ne znači da netko neće biti strastveni čitatelj u odrasloj dobi ako mu se nije čitalo od najranije dobi. Pitajte me za deset godina, kad moji klinci malo porastu.

TRI MALA SUPERJUNAKA

I upravo su joj njezina djeca najveća inspiracija u svim njezinim projektima, pa i poticaj za stvaranje bloga Mali čitači – dvije predivne djevojčice i jednako tako divan dječak.

Kada im je u obitelj stigao dječak, Marija i njezin suprug morali su se suočiti i s novim izazovom.

Naš dječak je dijete s teškoćama u razvoju, ima PAS. A za sretnike koji ne znaju za kraticu, radi se o poremećaju autističnog spektra. Izazovno je biti roditelj djeteta s teškoćama u razvoju. Malo vas iscrpi borba sa sustavom i birokracijom, malo krutost društva koje ne zna prihvatiti drugačije, ali vam zato svaki pa i najmanji uspjeh i napredak nose nemjerljivu sreću i ponos. Puno je još izazova pred nama, no mi smo spremni, s ponosom nam govori Marija.

Mali čitači
Mali čitači (Foto: Zadovoljna.hr)

A knjige itekako pomažu u svim tim izazovima. Njihov je dom dupkom ispunjen knjigama. Oni, kako kaže, jednostavno ne znaju drukčije.

Otkad se rodio najstariji sin, s njim smo puno čitali i pokazivali slikovnice jer je to bio i dio terapija, ali i inače od njegove najranije dobi imamo rutinu obveznog čitanja priče za laku noć. Tako su cure već u trbuhu slušale svoje prve priče i nakon rođenja se samo nastavilo. Kod nas slikovnice možete pronaći u svim prostorijama u kući, što mene kao knjižničarku užasava, ali pustim, jer nismo u knjižnici, a donosi brojne prednosti.

Stalno nešto čitamo, uglavnom zajedno, i dok god oni uživaju u zajedničkom čitanju, prakticirat ćemo ga. A onda nakon čitanja, slušamo. Ako je nešto dobro donio lockdown, onda su to brojni kanali s pričama za djecu u kojima sad neumorno uživamo, ističe.

Takvo zajedničko čitanje i slušanje priča utječe na povezanost, toplinu, empatiju, kreativnost i ljubav prema pisanoj riječi i umjetnosti, što Mariju itekako veseli.

Marija Bratonja
Marija Bratonja sa svojim superjunacima (Foto: Zadovoljna.hr)

U svim knjigama kojima je okružena i privatno i poslovno pronašla je i svoj junakinju s kojom se lako poistovjećuje, i to baš u slikovnici.

To je svakako Olivia Iana Falconera. Nisam šestogodišnja svinjica, ali njezin stav i odlučnost su mi bliski.

S takvim jasnim stavom preporučuje i knjige svim učenicima koji ušetaju u njezinu knjižnicu, a onima koji joj kažu da im je čitanje mrsko, preporuči roman Pax Sare Pennypacker koji je već postao gotovo pa moderni klasik jer, kako kaže Marija, teško da itko nakon čitanja te knjige može ostati ravnodušan prema pisanoj riječi.

Kada pak pogleda prema budućnosti, koja je danas neizvjesnija nego ikad prije, sigurna je da će je knjige pratiti i na tom putu.

Planova je mnogo, a vremena malo. Meni uvijek nedostaje koji sat u danu kako bih stigla napraviti sve što želim. Neke nove edukacije, pričaonice i neke nove suradnje su uvijek aktualne. Trenutno pripremam jedan e-priručnik koji bi uskoro trebao ugledati svjetlo dana, a sve novosti uvijek možete pratiti na blogu, Facebooku i Instagram stranici Malih čitača, zaključuje Marija Bratonja.