Odrastajući, nikada nisam poznavala opuštenu ženu. Uspješne žene? Da. Produktivne žene? Puno… Ali opuštene žene? Nisam sigurna da sam ikada upoznala jednu takvu ženu.
Ovaj citat Nicolae Jane Hobbs postavio je i meni isto pitanje, i zaista, ne poznajem niti ja jednu takvu opuštenu ženu.
U svijetu u kojem vlada užurbanost često se čini nemoguć, posebno za žene u mojim ozbiljno neozbiljnim tridesetima kada se očekuje sve od nas.
Karijera, djeca, partner, isfenirana kosa, drugi posao zbog inflacije, treći posao da možemo sebi priuštiti malo kvaliteniji kruh, i kao šlag na torti da budemo opuštene, da se ne sekiramo.
Budimo realni, kada ste zadnji put sreli ženu koja je istinski odisala osjećajem opuštenosti? Što to uopće znači biti opušten? Kao netko tko plovi kroz kaos osobnog rasta, ispunjenog života, više poslova i braka, koncept opuštanja se čini gotovo nedostižnim.
Kada malo bolje razmislim o ženama koje me okružuju od malih nogu, sve su se one uvijek činile izuzetno zauzetim.
Uvijek su imale nešto za raditi, pospremiti, skuhati ili kupiti, a u trenucima kada bi sjele netko bi ih uvijek trebao. Dakle, bake, tetke, mame, prijateljice, susjede i poznanice, sve su to žene kojima sam bila okružena, ali nijedna nije bila opuštena. Nijedna valjda nije imala tu privilegiju da kaže neću, ne želim, ne da mi se, ne mogu.
Modernim ženama treba restart gumb
Kada kažem opušteno, ne mislim na to da napravimo sebi mirišljavu kupku koja je, kako se desetljećima čini, globalni lijek za umornu ženu koja je na rubu živaca. Više mislim na pronalaženje unutarnjeg mira usred kaosa, učenju kako usporiti, i dati prioritet brizi o sebi u svijetu koji veliča konstantnu zaposlenost. Možda se mi žene koje nismo imale primjere opuštenih žena oko sebe, zapravo bojimo prihvatiti opuštanje.
Opuštanje je pronalaženje unutarnjeg mira usred kaosa, učenje kako usporiti, i dati prioritet brizi o sebi
Je li psihologinja Hobbs zapravo aludirala na to da modernim ženama treba pod hitno restart gumb koje će nas naučiti da je sasvim u redu odbiti neki posao, osobu, zadatak ili nešto treće, radi svog unutarnjeg mira.
Možda smo prihvatili mit o produktivnosti pod svaku cijenu, poistovjećujući svoju vrijednost sa svojom sposobnošću da budemo stalno u pokretu. Možda je i zato što smo internalizirali društvena očekivanja koja nam govore da trebamo uvijek težiti ka nečemu većem, boljem, višem.
Prva priznajem da sam danas imala jedan trenutak potpune blokade kada sam se morala zaustaviti, pustiti laptop, i ne raditi ništa, ali je moj mozak radio dvjesto na sat ispisivajući pred mojim očima sve što još imam za napraviti prije nego legnem u krevet. Lista jeste bila dugačka, ali ja sam stala.
Prvih nekoliko minuta sam se osjećala kao da radim nešto pogrešno, ali onda sam si rekla da apsolutno niti jedan od zadataka koje imam za obaviti nije krucijalan za nečiji život, njegovo neizvršavanje neće nikoga povrijediti, ili na bilo koji način oštetiti.
Na taj mini trenutak pomislila sam kako sam ipak uspjela doseći nivo opuštene žene, ali obzirom da i dalje ne znam niti jednu takvu, nisam bila sigurna je li to bio taj osjećaj ili sam samo pod utjecajem juga koji je puhao popodne. Šalu na stranu...
Moramo biti svjesne da opuštanje nije luksuz
Opuštanje je neophodno za naše mentalno, emocionalno i fizičko zdravlje. U trenutku kada osvijestimo da je najvažnije osporiti ideju da je opuštanje sinonim za lijenost, tada je vrijeme da kažemo da sebi.
Nakon toga, potrebno je redefinirati kako izgleda opuštanje za svaku od nas. Nekom je zaista dovoljno da u miru popije jutarnju kavu, dok će nekome biti opuštanje isključivanje od svega na 24 sata.
Što god to vama bilo, bitno je da prekinemo mit o opuštenim ženama koji je stotinama godina prisutan, te da taj mit pretvorimo u stvarnost. Biti opuštena je rad sam po sebi, svakodnevna praksa usklađivanja sa samim sobom, i poštovanje vlastitih potreba. Vrijeme je da prihvatimo umjetnost opuštanja kao bitnim segmentnom našeg života, kako bi generacije žena koje dolaze poslije nas shvatile da je opuštena žena potreba, a ne oksimoron.
