Ova godina uistinu nas nije mazila. Pandemija koronavirusa, Zagreb je stradao u potresu, usred opće konfuzije održani su izbori popraćeni burnom kampanjom i zaoštravanjem odnosa, a sada - poplava.

Kada je izašla prva vijest o djevojci Mirni koja je pomogla čovjeku u autu tijekom poplave u Miramarskoj, nije bilo potrebno puno vremena da priča bukne. Hrabar čin mlade volonterke i odvjetnice iz Zagreba ljudi su dočekali poput melema na ranu, dokaza da i u lošim vremenima ima dobrih ljudi.

Razgovarali smo s Mirnom Mrčelom o toj večeri, ali i njenom dosadašnjem volonterskom i humanitarnom radu, događajima ove godine, te konačno, osjećaju da se i dalje - vrijedi boriti.

Kada se tog petka nakon proloma oblaka i poplave Mirna u šetnji sa svoja tri psa zatekla u Miramarskoj i ugledala auto u rijeci vode, nije ni razmišljala. Odmah je zavezala svoja tri psa i skočila u vodu pružiti pomoć čovjeku zaglavljenom u autu.

Nešto što je njoj bilo podrazumljivo i što sama ne bi nazvala herojskim, mnogima ne bi bilo. I to je u redu. Neki ljudi se jednostavno smrznu ili se ne sjete kako reagirati. Ne možete znati kako biste reagirali dok se ne nađete u toj situaciji. To nije plod loše namjere ili ljudskog nemara, tvrdi Mirna.

Ipak, postoji i onaj možda apsekt.

Naravno da u takvim situacijama ima i kolektivnog prebacivanja odgovornosti. Ljudi misle da netko možda bolje pliva ili je obučen za svladavanje krizne situacije. Ali dok svatko u sebi razmišlja 'možda', može se dogoditi i neki neželjeni događaj. Te večeri kada sam naišla, situacija je bila gotova – on je već bio u vodi. Nije bilo vremena za razmišljanje. Sada kad gledam unatrag, znam da bi mi bilo puno gore gledati čovjeka u vodi, od ideje da uđem u vodu, kazala je.

BITI PROMJENA KOJU ŽELIŠ VIDJETI

Te večeri kad je otišla doma, nije ni pomišljala koliko će medijske pozornosti događaj privući. Ostala je zatečena. Reakcije su bile fantastične. U potrazi za Mirnom, na našu redakcijsku adresu javio se zagrebački pub Tolkiens sa željom da nju i njeno društvo (psići su uključeni) počasti pićima.

Opterećeni događajima oko sebe i izloženi teškim vijestima sa svih strana svijeta, često imamo osjećaj da je potrebna korjenita promjena i da moramo učiniti nešto grandiozno, pa potonemo od spoznaje da smo premaleni.

Razlog zašto sam pristala davati izjave nije bila želja da hodam okolo i pričam o sebi. Samo sam svjesna da ljudima nedostaje pozitive, naročito nakon svega što se dogodilo u Zagrebu ove godine, kaže. 

Publika nije mogla ne primijetiti ni njena tri slatka psa koji su bili prisutni te večeri. Ova ljubiteljica životinja vodila je splitsku udrugu za zaštitu životinja od 2013. godine. Tvrdi kako je bilo teško podići svijest ljudi prema životinjama, ali i svijest o tome da nijedno dobro djelo nije (pre)maleno.

Mirna Mrčela
Mirna Mrčela (Foto: privatni album)

S obzirom da volonterstvo ne zarađuje kruh za život, a u situaciji u kojoj mnogi jedva sklapaju kraj s krajem, mnogi gube nadu u mogućnost promjene ili ne vide načina kako djelovati.

Ako mi krenemo razmišljati u globalu, nećemo dobiti ništa osim frustracije jer smo kap u moru. Mi u toj udruzi nismo bili samo kap u svijetu, bili smo i kap u Splitu. No, kad krenete razmišljati pojedinačno, kada osvijestite sreću jednog psa kojem ste spasili život - onda znate da to sve ima smisla. Ljudi su često osjećali sram prilikom doniranja jer nisu mogli donirati više od 10 kuna.

No,10 kuna je već jedna ampula za psa. Sada zamislite da je svatko od 5 000 ljudi koji su nas podupirali, dao jednu kunu. Nijedno dobro djelo nije premalo, podsjeća.

Radi se o dobrim djelima. Pomoći nekome prijeći cestu, ponijeti namirnice… Od toga se čovjek osjeća sretnije i lakše, a to dobro djelo je lančano. Vi ćete pomoći nekome, taj netko će danas sutra drugome.

Opterećeni događajima oko sebe i izloženi teškim vijestima sa svih strana svijeta, često imamo osjećaj da je potrebna korjenita promjena i da moramo učiniti nešto grandiozno, pa potonemo od spoznaje da smo premaleni.

Ne moramo činiti velike stvari niti stvari financijske prirode, vjeruje Mirna: Ne radi se samo o financijama, radi se i o dobrim djelima. Pomoći nekome prijeći cestu, ponijeti namirnice… Od toga se čovjek osjeća sretnije i lakše, a to dobro djelo je lančano. Vi ćete pomoći nekome, taj netko će danas sutra drugome. Malo uvijek vodi većem.

GLAS ONIH KOJI GA NEMAJU

Mirna je po struci pravnica, stoga nas je zanimalo kako se njena empatija prenosi u posao koji javnost često doživljava kao hladan i proračunat.

Ljudi često imaju predrasude prema pravničkoj profesiji. Mislim da su vjerojatno nastale pod utjecajem američkih serija, kaže. Ipak, podsjeća da odvjetništvo u svojoj srži ima zaštitnički karakter: Ustavom je zagarantirano pravo na obranu, svakom čovjeku. Međutim, ljudi toga često nisu svjesni ili ne razumiju svoja prava i poziciju. Biti pravnik znači biti glas onih koji ga nemaju, koje sustav ne sluša. To nije samo specifičnost našeg sustava već sustava općenito, jer je on naprosto velik. Ali vama se u toj situaciji pruža mogućnost da pravno zaštitite one kojima je pomoć potrebna. I to mi je bio veliki motivacijski faktor na fakultetu.

Kada sam bio mali i gledao potresne prizore na vijestima, moja majka okrenula bi se prema meni i rekla: Obrati pozornost na one koji pružaju pomoć. Uvijek ćeš pronaći ljude koji pomažu. – Fred Rogers

U subotu se susrela s gospodinom kojem je pomogla. Kaže kako je susret prošao srdačno, uz osmijeh, ali i nevjericu da se takvo nešto ikada moglo dogoditi. Lakše je zamisliti potres nego situaciju u kojoj ćeš plivati u Miramarskoj, smije se. Pomalo tužan detalj bila je činjenica da se zbog sigurnosne distance nisu mogli ni zagrliti, no kaže kako to nimalo nije narušilo osjećaj zahvalnosti i sreće, a stvorila je i nova prijateljstva. Ostat će u kontaktu.

Jedan mali čin uljepšao je cijelu godinu koja nije bila laka: Ta neizvjesnost, osjećaj da ne znaš kako će završiti, čeka li nas talijanski scenarij… Bilo je psihičkih i emocionalnih aspekata koji su me prodrmali, kao i sve nas. No s obzirom na sve, i to kako je druge pogodilo, osjećala sam zahvalnost.

Završili smo razgovor uz smijeh i vjeru da će biti bolje, a našim čitateljicama želimo ugodan vikend i početak novog tjedna uz dozu Mirninog optimizma i volje.

Ja vjerujem da bi netko uvijek pomogao. Bila je tamo gospođa koja je isto bila aktivna i tražila način da pomogne. Nisu ljudi takvi da ih nije briga, tako da ja ovo ne bih nazvala herojskim činom kako su ga nazivali. Da nisam bila ja, bio bi netko drugi. Sigurna sam u to, zaključila je Mirna.