Pitate li majke s malom djecom koji su im hobiji, većina će vjerojatno odbrusiti kako nemaju vremena za ništa osim za svoje mališene.
Odgajanje djece je uistinu zahtjevan posao koji traje 24 sata u danu, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini. Nikad ne prestaje. Što su djeca veća, brige rastu, a u tom cijelom procesu žena je toliko fokusirana na svoje potomke da zaboravlja na sebe i svoje potrebe.
Čitanje dobre knjige, odlasci u kazalište ili kino, pa čak i opuštanje u toploj kupki aktivnosti su koji su za mnoge mame nedostižan san.
Prijateljice su znale preporučiti knjigu koju moram pročitati, seriju ili film koji moram pogledati, a ja sam se samo nasmiješila, zahvalila i u glavi dodala još jednu stvar na onaj moj mentalni popis za koji ću naći vremena kad djeca odrastu, priznaje nam Danijela iz Zagreba.
Uz petogodišnju kćer i jednogodišnjeg sinčića teško joj je bilo naći vremena za bilo što osim za njih i svoj posao.
Ma svaka mama zna kako ide dril, ujutro buđenje, hranjenje, oblačenje i vođenje u vrtić. Potom mahnito jurenje na posao. Ne daj Bože da moraš ostati duže na poslu, pa kumiti nekog da ode po klince ili se pak crveniti kad u 15 do 6 dolaziš u vrtić u dežurstvo, a tete se kiselo osmjehuju…
Na svoju prvu slobodnu subotu otišla sam kod mame, prespavala sam pola dana, a drugu polovicu sam provela čitajući. Kad sam se vratila kući bila sam preporođena.
Poslije kuhanje, spremanje, pranje, uspavljivanje i bacanje u krevet sa zadnjim atomom snage, pa onda sve tako ponovo, dodaje Danijela.
Sve odgovornosti dijelila je sa suprugom, a koristili su se i baka-servisom. Ipak, nakon nekog vremena Danijela si je priznala da je nazadovoljna svojim životom. Bez obzira na veliku ljubav prema svojoj obitelji, shvatila je da joj je potrebno malo samoće.
Sjela sam sa suprugom i priznala mu da pucam po šavovima. Iznenadio me je kad je rekao da se i on tako osjeća. Pričali smo do kasno u noć i smislili plan da jednom mjesečno imamo dan samo za sebe. Bez djece, bez supružnika, bez kućanskih obaveza.
Na svoju prvu slobodnu subotu otišla sam kod mame, prespavala sam pola dana, a drugu polovicu sam provela čitajući. Kad sam se vratila kući bila sam preporođena. Djeca su mi jako nedostajala i nisam mogla dočekati da se posvetim našim malim ritualima – igri, kupanju i pripremi za spavanje.
Nakon nekoliko mjeseci počela je planirati aktivnosti za svoj slobodni dan. Odlazila je na izlete, išla je rolati ili voziti bicikl, a otišla je čak i na nekoliko radionica krojenja i šivanja.
Ponovo sam počela pronalaziti osobu koja sam nekoć bila. Rekli su mi da bi me trebalo biti sram što bježim od svoje djece. No ja mislim da sam dobra mama. Mislim da me vrijeme udaljeno od mojih mališana čini boljom osobom, pa samim time i boljom majkom.
I moj suprug se osjeća bolje, a to se vidi i na našem odnosu koji je postao puno kvalitetniji. Sada više uživamo u vremenu koje provodimo jedno s drugim, te s našom malom princezom i princem.
Muž mi je dao jednu subotu u mjesecu slobodno. Još ga više zbog toga volim. To mi je najbolji poklon. Draže mi je od skupih parfema i večera. Zapravo taj čin bolji mi je od izjave volim te.
