Bilo je to najimpresivnije vjenčanje koje je uporište visokog društva vidjelo u posljednjih 30 godina, napisao je cijenjeni američki magazin LIFE nakon vjenčanja Jacqueline Bouvier i Johna F. Kennedyja.
Slavni par izrekao je sudbonosno da 12. rujna 1953. ispred 600 diplomata, senatora i pripadnika društvene elite, a na domjenku nakon vjenčanja pridružilo im se još 300 uzvanika.
Jackie i John trebalo je puna dva sata da se rukuju i pozdrave sa svim gostima, a mnogi od njih vjerojatno nisu ni znali da je važno vjenčanje moglo biti i otkazano.
Čast da izradi vjenčanicu za Jackie te haljine za njezinu majku i djeveruše pripala je dizajnerici tada 55-godišnjoj dizajnerici Ann Lowe.
Ann je puna dva mjeseca radila samo na raskošnoj vjenčanici, a onda se 10 dana prije velikog dana dogodila velika nezgoda. Zbog puknuća vodovodne cijevi došlo je do poplave u salonu koja je uništila 10 od 15 izrađenih haljina, uključujući i Jackeinu vjenčanicu.
Tužna Ann nije gubila ni sekunde vremena nego je odmah kupila materijal i danonoćno sa svojim krojačicama radila nove haljine. Naposljetku su uspjele napraviti ono što se činilo nemoguće i Ann se dan prije vjenčanja ukrcala na vlak do Newporta kako bi osobno dostavila haljine obitelji Bouvier.
Kada je stigla na imanje Hugha Auchinclossa, Jackienog očuha, čuvari su joj rekli da ne može ući u na glavna vrata, nego se mora poslužiti ulazom za poslugu.
Naime, Ann je bila Afroamerikanka i čuvari su joj jasno dali do znanja da zbog boje kože ne smije koristiti glavni ulaz da bi unijela haljine u kuću.
Ako moram ući na stražnja vrata, onda neće dobiti svoje haljine, uzvratila im je pa su je ipak pustili da koristi glavni ulaz.
Jackie ja naposljetku dobila svoju raskošnu svilenu vjenčanicu ukrašenu koja je ušla u povijest kao jedna od najljepših, a njezina majka i djeveruše blistale u svojim kreacijama.
Bilo bi sasvim očekivano da zahvaljujući tome Ann postane nova dizajnerska zvijezda, ali zbog rasističkih stavova tadašnjeg američkog društva to je bilo nemoguće.
Nazivali su je najbolje čuvanom tajnom svijeta mode jer je odijevala mnoge imućne bjelkinje poput članica slavne bogataške dinastije Rockefeller, a glumica Olivia De Havilland osvojila je svog prvog Oscara upravo u njezinoj haljini.
Međutim, o tome se šutjelo samo zato što je Ann imala drugačiju boju kože. Legenda kaže da je Christian Dior, kada je prvi put u ruke primio njezinu kreaciju, upitao s malo zavisti: Tko je napravio ovu haljinu?
Imala je fantastičnu tehniku šivanja. Čak su i unutarnji šavovi na njezinim haljinama bili lijepo izrađeni. Njezini klijenti shvatili su da kod nje mogu dobiti Diorovu kvalitetu po puno nižoj cijeni, kazala je kostimografkinja i povjesničarka Margaret Powell.
Nepravedno niskoj cijeni, dodali bi oni koji su znali da Ann klijentima premalo naplaćuje odjeću. Tako je i vjenčanicu za Jackie napravila za 500 tadašnjih američkih dolara iako joj je realna cijena bila 1500 dolara. S obzirom na to da je morala kupiti novi materijal za haljine kako bi zamijenila one uništene u poplavi, naposljetku je završila u dugovima od kojih se nikada nije financijski oporavila.
Zbog velikih troškova zatvorila je salon, zaposlila se kao krojačica u robnoj kući Saks, ali uskoro je počela gubiti vid zbog glaukoma pa je morala napustiti taj posao. U tom trenutku državi je dugovala 12.500 dolara poreza.
Jedan dan dobila je poziv iz porezne službe koja ju je obavijestila da je "anonimna prijateljica" otplatila njezin dug, a Ann je vjerovala kako je to bila – Jackie.
Unatoč slabom vidu, uspjela je ponovo otvoriti salon zahvaljujući tom velikodušnom činu nepoznate osobe te je uz pomoć zaposlenih krojačica opet pokrenula uspješan posao.
Radila je sve do 1969. kada je u 72. godini života odlučila otići u mirovinu. Povijest je danas pamti kao prvu Afroamerikanku koja je ostvarila uspješnu dizajnersku karijeru, a pet njezinih kreacija nalazi se u vrijednoj kolekciji Kostimografskog instituta njujorškog muzeja Metropolitan koja predstavlja presjek mode sa svih kontinenata i obuhvaća posljednjih sedam stoljeća.
