Na koncu joj je to i uspjelo. Danas svi znaju da George Eliot nije muškarac, nego inteligentna, neustrašiva i samouvjerena žena znana kao jedna od utemeljiteljica europskog psihološkog romana te prepoznata i kao jedna od najnačitanijih žena svog vremena. Da nije pokušala pisati, nikada ne bi znala što je u stanju.
To vrijedi i danas. Ako ne pokušate, nećete ni znati što ste sve u stanju. Tako ne bih ni ja.
Prije nekoliko godina nije mi ni padalo na pamet da će se jednom moje knjige čitati diljem Hrvatske, pa i poklanjati u inozemstvo, da će se Priče o neustrašivim hrvatskim ženama koristiti na nastavi Hrvatskog jezika u Švedskoj, da će na temelju nje krenuti putujuća izložba Hrvatskom, da će moje obje knjige (i Neustrašive i Kad odrastem, želim biti liječnik) biti uvrštene na Listu dobrih knjiga Hrvatskog knjižničarskog društva, kao ni da će moji tekstovi završiti u čitankama.
Posebno me veseli što je knjiga poklanjana najboljim učenicima diljem Hrvatske i što tri godine nakon izlaska prve knjige dobivam poruke oduševljenja i zahvale što sam napisala takvu knjigu za djevojčice.
Nisam mogla ni zamisliti da će ljudi na književnim susretima znati tko sam, da će naš najčitaniji suvremeni književnik svojoj djeci čitati priče za laku noć iz moje knjige, kako mi je rekao, niti da će me svi s nestrpljenjem pitati kada će izaći treća knjiga.
Nisam mogla ni zamisliti da ću voditi svoju grupu biblioterapije te da će mi polaznice dati izvrsne povratne informacije, kao niti da ću sudjelovati u stvaranju prvog hrvatskog Book Boxa ili biti nominirana za prestižne nagrade.
No također nisam mogla ni zamisliti da ću preživjeti toksičnu vezu i da ću nakon najniže točke svog života biti dobro. Da sam neizmjerno jača nego što sam mislila. Nisam mogla ni zamisliti da će mi to iskustvo u moj život donijeti skupinu žena u kojoj sam po prvi put osjetila da žena ženi nije vuk i da će me ista ta grupa potaknuti na nove poslovne ideje na kojima sada upravo radim.
Niz pokušaja i pogrešaka
Svega toga ne bi bilo da nisam pokušala. Bio je to dugogodišnji niz pokušaja i pogrešaka, traženja sebe, brojnih zatvorenih vrata okovanih lancima, odbijenica, suza, uspoređivanja s drugima i pitanja što nije u redu sa mnom te zašto ja ne mogu imati sve ono što imaju drugi.
Ako ste do sada živjeli život onako kako ne želite, ne zanima li vas kako je na drugoj strani?
U jednom trenutku uvjeravala sam samu sebe da znam što želim. Mislila sam da ću radeći u poznatoj PR agenciji biti sretna. Mislila sam da ću biti sretna družeći se s ljudima na visokim pozicijama. Toliko godina trudila sam se da bih došla do onoga što bi neki smatrali ostvarenjem svih snova, onome o čemu sanja valjda svaki student s tog područja. Došla sam do toga bez članskih iskaznica, imajući isključivo sebe i svoje sposobnosti.
No kada sam došla do toga, zapravo nikad nisam bila nesretnija. Kada sam samoj sebi priznala da to nije ono što želim, prodisala sam i sada napokon znam što je cijelo vrijeme bilo u meni.
Ovi ljetni mjeseci za mene ne podrazumijevaju odmor, nego planiranje budućnosti. Velike životne promjene. Učenje. Nove odnose. Pokretanje novih poslovnih ideja. I da, pomalo se bojim, ali istodobno znam da sam to itekako u stanju napraviti te da je sve ovo tek početak. Znam da je to to, da je to moja svrha.
No bi li itko čuo za moje ime da nisam pokušala? Ne. I dalje bih ostala u kutku svoje sobe pitajući se zašto je svima drugima sve "idilično", a meni ne.
I zato pokušajte. O čemu god da sanjate, iskoristite mjesece pred vama da biste napunili baterije i krenuli putom ostvarenja svojih snova. Koliko god patetično zvuči, život je uistinu samo jedan.
Ako ste ga do sada živjeli onako kako ne želite, ne zanima li vas kako je na drugoj strani?
