Započinje ljetna sezona i naša čitateljica uživa u ljeti i u muškom društvu. Nije za ozbiljnu vezu, okolina je osuđuje i obožava koketirati. Od naše Nikoline zatražila je mišljenje o njezinom vidu zabave
Draga Nikolina,
konačno je započela turistička sezona i osjećam kao da dolazi moje vrijeme. Živim na moru, mlada sam i uživam u ljetu. Izgledam dobro i uživam u tome što privlačim muške poglede.
Volim koketirati, a sezonu volim i zato što upoznajem nove i nepoznate muškarce s kojima mogu održavati kratke i neobavezne ljetne veze. Nisam za ozbiljnu vezu, a moja me okolina zbog toga osuđuje. Misliš li da ima nešto loše u tome da se zabavljam s muškarcima tijekom ljeta i to javno?
Mislim da bi se model ponašanja koji ti upražnjavaš mogao najbolje pronaći u paketu pod nazivom 'promiskuitetno ponašanje'. Znam da zvuči kao početak moralno-političkog slova, i malo baca na javno pribijanje na križ, ali to mi ne pada napamet
Žrtva na oltaru
Draga moja leptirice, odoljet ću porivu da te žrtvujem na oltaru borbe za prava najveće ugrožene demografske skupine, dakle žena, i neću ti upuhati dodatni vjetar u jedra tvojih neospornih sloboda (dakle, i onih seksualnih), nego ću pokušati secirati tvoj slučaj iz moje voajerske perspektive. Dakle, prije no što te imenujem i stavim u poziciju amazonke u borbi za prava ugroženih, daklem, svih nas ženskinja, teoretski bih analizirala tvoju potencijalnu aktivističku djelatnost.
Mislim da bi se model ponašanja koji ti upražnjavaš mogao najbolje pronaći u paketu pod nazivom 'promiskuitetno ponašanje'. Znam da zvuči kao početak moralno-političkog slova, i malo baca na javno pribijanje na križ, ali ne pada mi napamet.
Zašto? Prvo, zato što mislim da bih morala poznavati mnogo više parametara prije no što bih se usudila donijeti stav u ovom pojedinačnom slučaju, a drugo, zbog nekog osjećaja društvene odgovornosti budući da javno iznosim svoje stavove.
Osnovni problem u verificiranju muškog i ženskog seksualnog ponašanja od pamtivijeka su - dvostruka mjerila. Kao tipičan primjer (ujedno i klišej, ali time ne manje istinit) često se navodi ono famozno - da je promiskuitetan muškarac zavodnik, dok je promiskuitetna žena, jasno, kurva.
U doba inkvizicije proglašavane su čak i vješticama te su bile brutalno pogubljivane. Kako stati tim dvostrukim standardima na kraj?
Da pojasnimo, promiskuitet je oblik seksualnog ponašanja kod kojeg je prisutna promjena seksualnog (ili seksualnih) partnera, odnosno neodrživost zadovoljenja seksualnih potreba u vezi s jednim stalnim partnerom.
Otprilike ovako: za vrijeme jednog životnog vijeka žena razvije samo nekoliko jaja, dok muškarac nemilice proizvodi spermu. Budući da su jajašca rjeđi i dragocjeniji genetski materijal, žene bi trebale biti selektivnije
Važno je shvatiti da promiskuitet nije nikakav poremećaj.
Osobe koje su promiskuitetne ne moraju biti i ovisne o seksu. Ovisnost o seksu je poremećaj koji mogu imati i ljudi koji nisu promiskuitetni (znači imaju samo jednog, stalnog partnera). A što je zapravo promiskuitetno ponašanje? I koliko je to potrebno godišnje promijeniti partnera da biste se mogli smatrati promiskuitetnim?
Bilo je potrebno da se pojavi AIDS da bi se promiskuitet mogao u potpunosti definirati. Sve do tada, pitanje o promiskuitetu je bilo prilično subjektivno. Kao i njegova sušta suprotnost - ljubav, svi su se slagali da postoji, ali nitko se nije mogao složiti oko toga što promiskuitet zapravo znači.
Promiskuitet je bio stvar mišljenja i nije se moglo naći dvoje ljudi koji su o njemu imali isti stav. Ali koliko često je često? Koliko raznovrsno je raznovrsno? I u kojem vremenskom razmaku?
Odgovor na pitanje koje je stoljećima zbunjivalo umjetnike, filozofe, pisce, religiozne vođe stigao je u vidu riječi 'četiri'.
Četiri partnera na godinu ne zvuči previše
Nije pretjerano. Zvuči gotovo respektabilno. Ali, 'četiri' je bio odgovor, a broj je bio rezultat američke medicinske studije koju je proveo Surgeon General's Office.
Izvještaj je zaključio da oni koji vole spavati s više ljudi, vrlo vjerojatno završavaju u krevetu s ljudima sa sličnim navikama. Tom visokoistraženom rezultatu, posljedici zdravog razuma, dodano je samo malo matematike. 'Četiri' je krucijalan broj. Netko tko je spavao sa samo dvije osobe u razdoblju od dvanaest mjeseci, vrlo lako bi se mogao vjenčati ili upasti u dugu vezu.
Malen rizik. Zaista pristojno. Tri je srednji rizik. Ali četiri znači da ste pravi Don Juan, jer četiri je užasavajuće mnogo zahvaljujući aritmetičkim implikacijama. Računica: ako tijekom godine spavate s četvero ili više ljudi, logično je pretpostaviti da je svatko od njih spavao s druge četiri osobe. To je četiri puta četiri, ili šesnaest osoba, od kojih vas, takoreći, samo korak dijeli da spavate zajedno.
Ali onda, svako od tih ljudi također ima šesnaest svojih potencijalnih partnera, što čini 256. I svako od njih ima svojih 256 osoba. Tijekom samo jedne godine vi ćete imati potencijalne seksualne kontakte sa 65.536 osoba. I samo još jedan aritmetički skok vas vodi u desetine milijuna. Još par i vi ste odjednom spavali s više ljudi nego što ih postoji na planetu.
Naravno, to je samo glupa matematika.
U svakom slučaju, ono što je veselih sedamdesetih bio model ponašanja, 80-ih godina je odjednom alarm za opasnost.
Teorije o tome zašto su muškarci,( i jesu li?) promiskuitetniji od žena su mnogobrojne i razlikuju se jedna od druge. Sociolozima se sviđa ideja da muškarci jednostavno uče imati seksualne odnose sa strane. Biolozi i genetičari, s druge strane, postigli su nešto približno konsenzusu u vidu reproduktivne strategije.
Otprilike ovako: za vrijeme jednog životnog vijeka žena razvije samo nekoliko jaja, dok muškarac nemilice proizvodi spermu. Budući da su jajašca rjeđi i dragocjeniji genetski materijal, žene bi trebale biti selektivnije.
Onda se postavlja pitanje, s kime to ti silni promiskuitetni muškarci upražnjavaju svoje promiskuitetno ponašanje? Očito dolazimo do rupe u teoriji...
Promatrajući trendove na svjetskoj javnoj sceni koja je, ajmo reći, nekakvo ogledalo stanja u unutarnjim redovima, vidimo sljedeće: nema ničeg odvažnog ili inovativnog u spavanju naokolo. Ono za što je danas potrebno puno petlje jest reći da ste djevica. Djevičanstvo je nova seksualnost.
Monogamija: Novi trend u porastu
Sjetimo se donedavne propagande Britney Spears i novog vala glumica, modela, pjevačica, što stranih, što domaćih u opoziciji s nekadašnjim seksualnim predatoricama tipa Madonne. Rezultati novijih istraživanja seksualnog ponašanja pokazuju novi trend u porastu - monogamiju.
To bi trebalo učiniti sretnima sve tradicionalne moraliste, pa čak i po cijenu da ljudi nisu potpuno iskreni kada ih pitaju za njihove intimne navike. Ali, opet, jedna pljuska općem ćudoređu. Pornografija. Nekadašnja gerila je postala mainstream.
Na primjer, domovi 20-ak milijuna Amerikanaca danas imaju pristup plaćenoj pornografiji, a američka pornografska industrija je postala veća od Hollywooda, sa zaradom od 10 milijardi dolara na godinu. Promiskuitet postaje sve veći pojedinačni skriveni porok.
Pitam se, koga je puno seksa s velikim brojem ljudi učinilo sretnim? Međutim, ni celibat i ni novo estradno djevičanstvo ne čine ljude puno sretnijima nego seksualna raskalašenost. I onda se nameće odgovor da većina zaista promiskuitetnih osoba ne traga za dva ljubavnika, ili četiri, ili šesnaest. Oni ne žele geometrijski rast. Oni samo traže onog pravog.
Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr
