U Nizozemskoj je to sasvim uobičajena scena, nitko se ne osjeća neugodno, nitko ne prevrće očima i nitko ne pokušava glumiti velikodušnost.
Ta praksa, poznata kao "Tikkie kultura" (nazvana po mobilnoj aplikaciji preko koje se novac najčešće vraća i uplaćuje) , zapravo nije samo način plaćanja nego ogledalo načina razmišljanja. Dakako, svoje mišljenje o ovome možete dati u anketi na kraju članka.
Riječ je o duboko ukorijenjenom osjećaju jednakosti i poštenja: svatko plaća ono što je potrošio, bez osjećaja krivnje ili pretjerane ljubaznosti.
U nizozemskom društvu otvorenost, praktičnost i financijska odgovornost visoko su na ljestvici vrijednosti. Oni koji dolaze iz kultura u kojima je čašćenje dio društvenog bontona, teško razumiju zašto bi netko tražio povrat za šalicu kave ili pivo u baru. No, za Nizozemce to nema veze sa škrtosti, naprotiv, radi se o poštovanju prema tuđem novcu i granicama.
Znak povjerenja i poštovanja
Povijesno gledano, Nizozemska je zemlja trgovaca i preciznosti. U zemlji koja se stoljećima borila s prirodom i živjela od suradnje, ravnoteža i pravednost postali su temelj društva. Plaćanje za svoj dio ne doživljava se kao hladna kalkulacija, već kao znak međusobnog povjerenja.
U našim krajevima situacija je drukčija. Gesta plaćanja računa često nosi emotivnu vrijednost, način da pokažemo gostoprimstvo, pažnju ili status. “Ma pusti, ja ću” zvuči kao znak bliskosti, dok bi precizno dijeljenje troškova lako moglo biti shvaćeno kao nepristojnost.
Nerijetko se čak i posvađamo oko toga tko će platiti, a postoje i prijatelji koji nam baš nikad ne daju da platimo pa nam bude i neugodno.
@gloriadubelj Balkanski problemi🤣 @Iva Šimić #balkantiktok #balkan #balkankomedija #komedija #smijehdosuza #smijeh #smijeh_zabava #zabavno #ženebalkan #gloriadubelj #ivasimic #koceplatit #borba ♬ original sound - Gloria Dubelj
Drugačija kultura, drugačiji pogledi na život
I druge skandinavske zemlje dijele sličan pristup: ondje je sasvim normalno da svatko plati svoj obrok, čak i kada je riječ o nečijem rođendanskom ili nekom drugom slavlju. Time se izbjegavaju nesporazumi, a prijateljstvo ne ovisi o tome tko je zadnji izvadio novčanik.
Naizgled jednostavna navika zapravo otkriva duboke razlike u načinu na koji različite kulture razumiju novac, odnose i granice.
Možda nama zato "Tikkie kultura" zvuči hladno, ali iza nje stoji vrijednost koja je svima nama bliska: poštenje i poštovanje. Samo je izraženo na drukčiji, racionalniji način.
Pitanje koje se ovdje poteže jest pokazujemo li poštovanje prema drugima time što plaćamo za njih, ili time što ne očekujemo da netko plati za nas? A jasno je da neće sve kulture imati isti odgovor.
