Marija Cvetković iz Zadra sadnicu bugenvilije kupila je negdje 2017. godine, ne sjeća se točno, ali zna da je iza nje najmanje pet zima. Ugledala ju je na tržnici kod jedne gospođe koja prodaje cvijeće i upitala kakve uvjete voli. Marijin je balkon vrlo mali, metar i pol s dva metra, na trećem katu zgrade i okrenut na jugozapad. Gospođa je rekla da bugenvilija jako voli sunce i da bi joj tu trebalo odgovarati.
Sadnica je bila visoka oko pola metra, puna zdravih, jarko zelenih listova i ružičastih brakteja, a koliko se Marija sjeća, imala je i bijele cvjetiće.
Nažalost, nisam je tada fotografirala i danas mi je baš žao! Posadila sam je u mali lončić, otprilike 12 puta 12 centimetara, i nikad ga nisam zamijenila većim.
Čim je te prve godine zahladnjelo, sve je lišće pomalo otpalo. Nisam znala što očekivati, je li to sad to? Adio, bugenvilijo? Ostavila sam je vani na balkonu i tu je ona odspavala zimski san. Nisam je niti zalijevala i potpuno se osušila, sjeća se Marija.
U proljeće ju je nakon jedne kiše iznenadila izbojcima. Opet ju je počela zalijevati i dohranjivati, kao i ostalo cvijeće. Pustila je grančicu, začas se opet zazelenila, poružičastila i procvjetala - postala prava kraljica balkona! Stabalce je u međuvremenu odrvenjelo i odebljalo.
I to se ponovilo druge, treće i četvrte zime: pustila bi jednu ili dvije grančice, koje bi se bogato razlistale i poružičastile, i kad u kasnu jesen zahladi, sve to otpadne i ostane suhonjavo drvce. Kako ju je bugenvilija iz godine u godinu nastavila nagrađivati, nije ju presađivala u veći lončić. Činilo joj se da bugenviliji mali lončić baš odgovara i da je baš zbog skučenog prostora tako lijepa i zdrava.
Pred petu zimu zapitala sam se: a što bi bilo kad bih je unijela u stan? Bi li možda zadržala lišće? Tako i jesam, i listala je cijelu zimu. Malo sam je zalijevala.
Pustila je dvije veeeelike (duge) grane i već sam tražila po internetu upute kako da od njih dobijem nove sadnice i dvije nove bugenvilije – kadli nam je u goste (na čuvanje) došao mladi nestašni mačak, koji je skužio kako se preko polica popeti do vrha ormara, na kojem sam držala bugenviliju. (Svi koji imaju mačke, a mi imamo dvije, znaju da mace vole grickati biljke i da ih treba skloniti izvan njihova dometa.)
Dok sam se snašla, već je pregrizao obje nejake grančice. Ništa od mog umnožavanja bugenvilija, ispričala je Zadranka.
Bugenviliju je to toliko šokiralo da je opet sve lišće otpalo i ostalo suho drvce. Kad sve lišće otpadne i aktivna se grančica posuši, Marija je odreže škarama. I svakog proljeća ona "oživi" s nekog novog mjesta i pusti novu granu, koja to ljeto raste i razlista se, dok u visinu mini bugenvilija ne raste puno.
Na proljeće sam je opet iznijela na balkon i opet je oživjela, kao feniksić. Dakle, nema neke filozofije niti sam ja neki stručnjak za cvijeće, nego mislim da je bugenvilija jednostavno po prirodi žilava i otporna.
Ne sjećam se da su je ikad napali neki nametnici ni da je bila bolesna, iako su mi se biljke oko nje znale razboljeti, na primjer surfinije. U proljeće joj jedino promijenim zemlju, ali ostaje u istom malom lončiću. Ljeti je dohranjujem jedanput u dva tjedna tekućim gnojivom, kao i ostalo cvijeće.
Ove zime ponovo je planiram unijeti u stan. Možda budem bolje sreće pa uspijem uzgojiti podmladak (javim!), zaključila je priču o svojoj mini bugenviliji Marija Cvetković iz Zadra.
Doznali smo tajnu zbog koje je bugenvilija koja raste u Privlaci kod Zadra ovoga ljeta ljepša nego ikada
