Ta lista poželjnih osobina itekako ima smisla jer je važno da smo s partnerom kompatibilni, imamo slična uvjerenja, poglede na svijet, vrijednosti i slično, no sve je više onih koji žele isprobati baš suprotno – upustiti se u romantičnu vezu s nekim tko na prvu ne zadovoljava njihova očekivanja, odnosno nema sve te osobine s liste. Voljnost da proširimo horizonte kada je riječ o ljubavnim vezama dobila je naziv otvoreni casting - termin izveden iz prakse otvorenih castinga u glumačkoj industriji.
Tijekom početne faze upoznavanja, partneri se mogu činiti savršenima jedno za drugo. Dugoročna kompatibilnost ovisi o brojnim čimbenicima kao što su vrijednost koju partner pridonosi vašem životu i njegov pristup rješavanju sukoba, između ostalog. Otvoreni casting potiče nas da ostanemo otvoreni za iznenađenja i saznanja o vlastitim preferencijama. Takav pristup odražava činjenicu da naše stvarne želje možda nisu u skladu s našim percipiranim preferencijama i da možda nećemo doista znati što tražimo od partnera dok to ne vidimo. Zbog toga otvoreni casting može rezultirati vezom koja nas više zadovoljava i ispunjava.
Evo zbog čega biste mogli biti motivirani hodati s nekim tko ne odgovara vašoj definiciji savršenog partnera:
Razumijete da početna privlačnost ne jamči uvijek dugoročnu kompatibilnost
Prisjetite se nekih od najintenzivnijih ljubavnih odnosa iz vaše prošlosti i odgovorite na ova pitanja:
- Je li vam se bivši partner u početku činio savršenim, da biste kasnije shvatili da ga gledate kroz ružičaste naočale?
- Nakon što je faza medenog mjeseca u vezi prošla, jeste li shvatili da su vam upravo one stvari koje su vas privlačile toj osobi sada odbojne?
- Je li proces prebolijevanja te osobe bio turbulentan? Jeste li bili uvučeni u obrazac ponovnog započinjanja i prekidanja veze, kako se ona bližila kraju?
Često, kada odlučimo slijediti strastvenu privlačnost, možda nismo u najboljoj poziciji da donosimo zdrave odluke. Osjećaj strasti može uzrokovati promjene u razinama dopamina, koji pridonosi osjećaju zadovoljstva, i oksitocina, poznatog i kao hormon ljubavi, u našem mozgu te nas lišiti sposobnosti da objektivno procijenimo potencijalnog partnera, naročito kada je strast obostrana.
Jednostavno rečeno, intenzivna privlačnost može pomutiti našu sposobnost rasuđivanja.
Primjerice, zbog toga bismo se mogli osjećati sličnije nekome tko nas privlači, nego što zapravo jesmo slični. Studija iz 2012. objavljena u časopisu Personal Relationships otkrila je da iako slične osobine mogu predvidjeti privlačnost između dvije osobe, percipirana sličnost bila je važnija od stvarne sličnosti u početnim fazama odnosa. Iako je ta studija provedena u kontekstu brzih spojeva, rezultati se mogu primijeniti i na trend online upoznavanja koja se odvijaju brzim ritmom.
Budući da se online spojevi pretvaraju u mainstream fenomen, sve više ljudi može prozreti kroz tu fasadu sličnosti. Preveliko izlaganje pretjerano i nerealno uređenim profilima ljudi koji traže partnera, od kojih mnogi možda ne vode ničemu smislenom, moglo bi objasniti zašto je sve više mladih žena i muškaraca spremno istražiti drugačije profile ili tipove osoba.
Studija iz 2016. objavljena u Evolution and Human Behavior dublje se pozabavila važnim pitanjem: jesmo li sretniji s partnerom koji savršeno odgovara našim preferencijama?
Studija je pokazala da je to je li partner savršeno odgovarao preferencijama ili nije imalo vrlo malo utjecaja na to koliko se osoba osjećala zadovoljno u vezi. Naprotiv, zadovoljstvo u vezi svodilo se na druge dvije stvari:
- je li naš partner bio osoba viših vrijednosti u usporedbi s nama samima
- je li naš partner bio osoba viših vrijednosti u usporedbi s našim drugim opcijama.
Nedavna studija objavljena u časopisu Journal of Experimental Social Psychology istraživala je na koji način idealne osobine koje očekujemo kod partnera predviđaju ljubavni interes koji osjećamo prema potencijalnom partneru. Studija je pokazala da ljude jednako privlače oni koji imaju osobine koje drugi smatraju idealnima, kao i oni koji imaju osobine koje oni osobno smatraju idealnima.
To znači da, iako ljudi kažu da kod partnera traže određene osobine, možda neće u potpunosti razumjeti zašto su im te osobine važne. Zapravo, te idealne osobine mogu biti više društveno određene, nego što su nama samima važne.
Ove tri studije dale su jedan zajednički uvid: početna privlačnost i preferencije prema partneru možda nisu uvijek najbolji pokazatelj dugoročne kompatibilnosti i zadovoljstva vezom. To objašnjava zašto stavljanje ne tako uskih granica na osobine potencijalnog partnera privlači mlade odrasle ljude, od kojih mnogi vjerojatno imaju iskustva s vezama s ljudima koji su njihov tip, a koje dugoročno nisu bile uspješne.
